Ljudi koji se bave sportovima izdržljivosti poznati su po svojoj kao "Zen" auri. Ostaju hladnokrvni i smireni pod najvećim pritiscima - kako na stazi, tako i van nje.
Ljudi koji se bave sportovima izdržljivosti poznati su po svojoj kao "Zen" auri. Ostaju hladnokrvni i smireni pod najvećim pritiscima - kako na stazi, tako i van nje.
Gdje drugi ljudi paniče, ovakvi sportisti su uvijek staloženi i uvijek razmišljaju ka rješenju situacije. Kako to možemo znati? Nauka tako kaže! Što više probijate granice svoje fizičke spremnosti, toliko unaprjeđujete mentalnu snagu!
Ovi sportisti njeguju tzv "mentalitet rasta", odnosno "ukupnu perspektivu koja prepoznaje ljudski sposobnost da raste u stresnim situacijama." kaže Keli MekGonigal, svjetski poznati psiholog.
"Umjesto što vidimo stres kao nešto negativno i nešto što treba izbjegavati, trebalo bi naučiti kako da ga prihvatimo."
"Najotrovnija stvar u stresu nije stres sam po sebi" kaže Keli "Već udaljavanje od problema,ljutnja i konstantno razmišljanje kako izbjeći stres." Nasuprot tome, ona kaže "Ako izgradite unutrašnje mehanizme borbe protiv stresa, suočavanje može dovesti do rasta ličnosti i dati smisao vašem životu!"
Prema MekGonigalu, jedan od najboljih načina borbe protiv stresa je vježba, a sportovi izdržljivosti nude mnoge mogućnosti za to. "Kroz sportove izdržljivosti učite da vidite sebe kao nekog ko je izabrao da se uhvati u koštac sa teškim stvarima i savlada ih."
Kada se neko prijavi za sportski događaj u kome se traži izdržljivost,on se praktično prijavio na beskrajnu listu nevolja. Nebrojeno mnogo stvari mogu poći po zlu, i što ste duže u sportovima izdržljivosti, to ćete više osjećati. Zamislite da ostanete bez snage na 40-om km maratona, u trci vijeka, jer ste pogrešno skrenuli na stazi, ili ste krenuli u trku mnogo brzo što čete kasnije skupo platiti!
Stres je sastavni dio ovakvih sportova, ali vremenom ljudi nauče da ga prihvate kao izazov a ne kao prijetnju!
U svojoj knjizi "The Upside of Stress" MekGonigal ističe da, od mnogih hormona koji se luče tokom stresa, dva su izuzetno važna : kortizol i dehidroepiandrosterone (DHEA). Iako nisu kategorički kvalifikovani ni kao "dobri" ni kao "loši" hormoni, oba su neophodna našem organizmu. Ali hronično povišen nivo kortizola usko je povezan sa upalnim procesima, imunološkim fukncijama i depresijom.
Nasuprot tome, hormon DHEA povezan je sa smanjenjem rizika od anksioznosti, depresije, bolesti srca, neurodegeneracije i niza drugih bolesti! DHEA je takođe i neurosteroid, koji pomaže u ravoju vašeg mozga. Kada ste pod stresom, tijelo želi da izluči više DHEA hormona od kortizola. Ovaj odnos prigodno je nazvan "indeks stresa". Mnogo studija pokazalo je ljudi koji reaguju na stres kao na izazov imaju veći indeks rasta stresa nasuprot onima koji stres gledaju kao prijetnju. Drugim riječima, ako na stres gledate kao na životni izazov, tijelo će lučiti više DHEA hormona nego kortizola.
Ljudi koji se bave ovakvim sportovima često doživljavaju jak osjećaj zajedništva, element od suštinskog značaja za produktivan odnos sa stresom. Dok trke i takmičenja mogu okrenuti ljude jedne protiv drugih, mnogo sportisti su u ovim takmičenjima isključivo radi samousavršavanja.
"Kada ste pod stresom, jedna od najboljih stvari koje možete uraditi je da pomognete nekome," kaže MekGonigal. Pri tome, "dobićete poplavu dopamin hormona, od kojeg ćete se osjećati bolje i srećnije i koji će vas motivisati u teškim situacijama."
I u krajnjoj liniji, sportovi izdžljivosti, kao i sport uopšte, ne uklanjaju stres direktno, oni mijenjaju reakciju sportista na njega. Učeći da vidite stres kao izazov i sredstvo za jačanje društvenih veza - možete podstaći unutrašnje resurse potrebne za efikasno suprotstavljanje stresnim situacijama u svim sferama života - tako ćete postati srećnija i mirnija osoba.
Redakcija PUTOKAZ-a