Od ekspedicija na velikim visinama do teških vertikala, Alen Stek je pomjerio granice penjanja 1950-ih i 60-ih godina.
Od ekspedicija na velikim visinama do teških vertikala, Alen Stek je pomjerio granice penjanja 1950-ih i 60-ih godina.
Allen Steck bio je jedan od najuticajnijih američkih alpinista, a preminuo je ove nedelje u 96. godini. Steckova alpinistička karijera započela je u dolini Josemite 1947. godine, gdje je savladao načine opremanja alpinističkih smjerova koristeći tadašnju alpinističku opremu i metode. Preko 70 godina bio je osoba koja je opremila i ispela prve smjerove u planinskim lancima širom svijeta.
Godine 1949. sa Karlom Lugmajerom izveo je prvi američki uspon čuvenim smjerom Comici na severnoj strani Cima Grande u Dolomitima, nakon čega je 1950. sa Džonom Salateom izvršio prvi uspon na sada čuveni Steck-Salathe na severnoj strani Sentinel Rocka u Josemitima. Steck je opisao ovaj uspon u članku prvobitno objavljenom u biltenu Sierra Club Bulletin-a 1951. godine: „Uspon na ovu stijenu je vjerovatno najteži koji je bilo ko od nas ikada izveo, ili se ikada nadao da ćemo se ovako ispeti. Iako Džon ima 51 godinu prema mojim 24, činilo se da uspon ima malo uticaja na njegovu izdržljivost; tek pred kraj trećeg dana, činilo se da je pokazivao znake iscrpljenosti, ali tada smo obojica bili spremni da priznamo užitke jednostavnog pješačenja po prirodi. Bilo je jednostavno previše vruće.”
Takođe 1950. godine izveo je prvi uspon na sjevernu stijenu Vaddingtona u Kanadi, bio je to tek treći uspon na njen vrh. Steck je učestvovao i u prvoj velikoj američkoj planinarskoj ekspediciji u Himalajima, kada su pokusali sa osvajanjem Makalu-a u Nepalu 1954. Godine 1965. uspio je da izvede prvi uspon na greben Mount Logan’s Hummingbird sa Dikom Longom, Džonom Evansom, Džimom Vilsonom, Frenkom Koulom i Polom Bekonom. Uspon ovim smjerom nikada nije ponovljen i smatra se jednim od najizazovnijih uspona u istoriji planinarenja i alpinizma.
Zajedno sa Stivom Roperom, bio je dugogodišnji urednik planinarskog časopisa Ascent, koji je prvobitno izdavao Sijera klub, a kasnije Američki alpski klub. Godine 1979, sa koautorom Stivom Roperom, Stek je objavio revolucionarnu knjigu Pedeset klasičnih uspona Sjeverne Amerike. Steck i Norman Clide su bili prvi dobitnici nagrade za planinarenje Francis P. Farkuhar kluba Sierra 1970. Godine 1995. Steck je osvojio književnu nagradu Američkog alpinističkog kluba za koautorstvo Pedeset klasičnih uspona Sjeverne Amerike sa Stivom Roperom. Njegove memoare, Život planinara, objavila je Patagonija 2017.
U 2018, Steck je posjetio Kanadu i učestvovao na Banf Mountain Book Festivalu, gdje su njegovi memoari ušli u uži izbor. Njegov dugogodišnji partner i prijatelj, Stiv Roper, napisao je recenziju knjige u American Alpine Journalu, rekavši: „Stekov lik dolazi tiho: stabilan temperament, uvjek aktivan za najteže tonove, super-oštar um. Poput Freda Bekija, njegovog velikog sjevernoameričkog savremenika, Steck je u svojim najboljim godinama bio maestralan i kao planinar i kao alpinista.
Steck je proslavio svoj 70. rođendan usponom na Steck-Salate. Na svoj 75. rođendan posetio je Crvene stijene i popeo se na klasike poput Crimson Crisalis i Epinephrine. Sa 86 godina, Steck se još uvek bavio usponima u vježbaonicama dva puta nedeljno, govorio je u javnosti i povremeno posjećivao visoke vrhove.
Steck je jednom slavno rekao: „Ne zavaravamo se da se bavimo aktivnostima koje su sve samo ne iscrpljujuća, opasna, euforična, kinestetična, skupa, neozbiljno bitna, ekonomski beskorisna i potpuno bez iskupljenja društvenog značaja”
Izvor: Gripped