Pri pomenu riječi pustinja svima nam prvo pada na pamet velika braonkasta površina Sahare, spržena vrelim tropskim suncem.
Pri pomenu riječi pustinja svima nam prvo pada na pamet velika braonkasta površina Sahare, spržena vrelim tropskim suncem.
Samo jedan dio svjetskih pustinja odgovara ovom stereotipu. Osim njih postoje još mnogi tipovi: kamenite, sljunkovite, slane, hladne (ledene) pustinje. Zasigurno .jedna on najinteresantnijih jeste pustinja Bijeli Pijesak u američkoj saveznoj državi Novi Meksiko. Gotovo nestvarna, čisto bijela boja, nastala je od sitno usitnjenog gipsa.
Evolucija bijele pustinje
Gips je mineral bijele boje. Planine koje okružuju današnju pustinju obiluju ovim materijalom. Erozija koja tretira ove planine već hiljadama 
godina sprala je ogromne 
količine gipsa u basen jezera Lusera, najnižeg dijela Bijijelog Peska. Sunce i vjetar utiču na isparavanje vode posle kojeg ostaje velika površina zemljišta prekrivenog gipsanom korom. Ona kasnije biva usitnjena do najfinijih čestica stvarajući predio koji neodoljivo podsjeća na pješčane pustinje, izuzimajući boju podloge. Vjetar formira dine koje mogu narasti do 30 m u visinu i pomjerati se po pet – šest metara godišnje. Predio je pod strogom 
zaštitom države još od 1.933. godine.
Blještavu i na oko monotonu površinu pustinje dodatno ukrašavaju životinje poput guštera i pacova torbara čije potpuno bijelo krzno odbija vrele sunčeve zrake ali i otežava posao sovama i sokolima koji nadlijeću pustinju u potrazi za plijenom. Najljepši ukras pustnje jeste biljka cvjetnica pod imenom juka ili “božja svijeća” čiji cvjetovi oblika zvončića ujedno predstavljaju simbol Novog Meskika. Osim njih tek po koje stablo topole prkosno odolijeva surovim uslovima, nerijetko završavajuću okovano gipsanim oklopom.
Burna istorija Bijelog Pijeska
Još od davnina Maskalero Apači su posjećivali ove ravnice ne bi li sa njih pokupili dragocjenu so neophodnu za ostanak. Tragovi njihovih logorskih vatri i dan danas su ostali kao trag i dokaz nekih drugačijih vremena. Čuveni odmjetnik Bili Kid rodio se u ovim krajevima, tačnije u Silver Sitiju 1.859. godine. Ostao je poznat po svom bjekstvu iz zatvora tokom kog je ubio šerifa. Tokom Drugog svjetskog rata ovo područje je (nažalost) poslužilo kao poligon za testiranje naoružanja. Prva nuklearna bomba je bačena u blizini Alamogorda 16. jula 1.945. godine.
Danas, ovaj predio živi znatno mirnijim tempom. Najviše “uznemiravanja” trpi od strane radoznalih turista. Većina njih pustinju posmatra iz bezbjednih vozila specijalno izgrađenim putnim pravcem dok se najhrabriji odlučuju na pješačke ture. Poslije njih tvrde da je sva muka probijanja kroz meko gipsano tlo i pustinjski vjetar koji kovitla kristale gipsa unaokolo vrijedna s obzirom na prirodne ljepote koje su imali prilike da vide iz prve ruke…
Zanimljiva geografija