Zmije nijesu ostavljale čovjeka ravnodušnim još od njegovog nastanka. One se pojavljuju na pećinskim crtežima i u mnogim drevnim mitovima.
Zmije nijesu ostavljale čovjeka ravnodušnim još od njegovog nastanka. One se pojavljuju na pećinskim crtežima i u mnogim drevnim mitovima.
U nekim djelovima svijeta su demonizovane dok su u drugim obožavane.
Zmije i zmijski otrov su povezani i sa medicinom. Zmijskom otrovu je kao i raznim supstancama iz biljaka i gljiva pripisivana moć liječenja, trovanja ili dovođenja u stanje proširene svijesti (pa čak i eliksira života i besmrtnosti). Zbog toga su zmije smatrane jednim od najmudrijih životinja, bliskim bogu. Asklepije, bog medicine i ozdravljenja, koji nosi štap sa zmijom omotanom oko njega, postao je simbol moderne medicine.
Malo je životinja koje ulivaju toliko neopravdanog straha kod ljudi sa naših prostora, kao što je to sulčaj sa zmijama. Razlog za to su mnoge zablude i predrasude o ovim životinjama koje su nastale kao rezultat naslijeđa i slabog poznavanja ove grupe životinja.
Prema tome da li imaju otrovni aparat (otrovnu žlijezdu i otrovne zube) zmije sa naših prostora uglavnom dijelimo na otrovnice i neotrovne zmije. Iako je otrov relativno malog broja vrsta (u odnosu na ukupan broj vrsta zmija) smrtonosan za čovjeka, ujed nekih vrsta može izazvati ozbiljne povrede pa čak i smrt.
To je jedan od razloga što ljudi nemilosrdno ubijaju sve što liči na zmiju. Međutim, zmije nijesu stvorene da progone i ujedaju ljude. One su savršeni predatori koje pokreću dva glavna prirodna nagona, nagon za hranom i nagon za reprodukcijom (razmnožavanjem).
Zmijski otrov nije nastao kao odbrambeno sredstvo, njegova uloga je prvenstveno da usmrti ili onesposobi plijen a tek u slučaju nužde ga koriste za samoodbranu. Otrovne zmije su otporne kako na sopstveni otrov tako i na otrov drugih zmija, i neotrovnice su takođe otporne na zmijski otrov. Zmijski otrov može imati nerotoksičan i hemotoksičan efekat. Neurotoksični otrov djeluje na nervni sistem uzrokujući smrt zaustavljanjem rada srca ili zaustavljanjem disanja. Hemotoksični otrov djeluje na krvotok i mišićno tkivo, a do smrti dolazi usljed kolapsa krvnog pritiska. Hemotiksični otrov (za njega se može reći da je manje opasan) imaju pripadnici familije Viperidae kojima pripadaju i naše otrovnice Vipera ammodytes (poskok) i Vipera berus (šarka) i jedna vrsta čiji je otrov smrtonosan samo za sitnije životinje Vipera ursinii (krški šargan).
Od ukupno 16 poznatih vrsta zmija koje žive u Crnoj Gori za čovjeka su opasne samo dvije: poskok i šarka. Prema tome mi u Crnoj Gori stvarno nemamo razloga za pretjerani strah od zmija u poređenju sa ljudima sa nekih drugih kontinenata.
Na Australijskom kontinentu ima više otrovnih nego neotrovnih vrsta zmija a osim toga deset najotrovnijih zmija na svijetu živi u Australiji. Najopasnija od svih otrovnica je australijski pustinjski tajpan (Oxyuranus microlepidotus). Njegov otrov je 50 puta jači od otrova indijske kobre. Uprkos tome ljudi iz Indije mnogo više stradaju od ujeda zmija nego u Australiji. 
Autor teksta: Dr. Lidija Polović
Kustos Prirodnjačkog Muzeja Crne Gore (za zbirku gmizavaca)