U proljeće 1942., nakon oslobađanja poljskih vojnika iz logora u Sibiru, jedini put iz Sovjetskog Saveza bio je preko Kaspijskog mora do Irana.
U proljeće 1942., nakon oslobađanja poljskih vojnika iz logora u Sibiru, jedini put iz Sovjetskog Saveza bio je preko Kaspijskog mora do Irana.
Nova poljska armija, koja je formirana na Bliskom istoku pod komandom Britanaca, u planinskim predjelima Persije nailazi na mladunče medvjeda koje je ostalo siroče nakon što su mu lovci ubili majku.
Vojnici su meče otkupili od malog pastira koji ga je čuvao u džaku i dali mu ime Vojtek.
Kad je pošao sa vojskom, medvjed Vojtek bio je dosta mali i problem oko njegove ishrane rješavan je kondenzovanim mlijekom. U narednim godinama postao je neizostavan član 4. voda, a najbolji prijatelji bili su mu mladi vojnici Dimitr Šavlugo i Henrik Zaharevič koji su najviše vremena provodili s njim. Medvjed je najviše volio da boravi u improvizovanoj kuhinji gdje je jeo šta god su mu dali, a počeo je da pije i vino i pivo, kao i da konzumira cigarete koje bi primio samo ako su zapaljene, povukao jedan dim, a zatim ih sažvakao.
Vojtek je izrastao u velikog i snažnog medvjeda koji je bio izuzetno pitom i zaštitnički nastrojen prema svojim vojnicima.
U Palestini je postao heroj kad je jedne noći uhvatio lopove koji su provalili u prostoriju sa municijom gdje je on spavao. Arapi su bili prestrašeni kad su shvatili da su naletjeli na tako veliku i opasnu životinju i nastala je čitava frka. To je rezultiralo njihovim hapšenjem, a Vojtek je zasluženo nagrađen flašom piva.
On nije bio jedina životinja u vojsci, pa se tako sprijateljio sa majmunicom Kašom i psom Kirkukom, međutim nije se dugo družio s njima jer je Kaša umrla od tuge kad joj je uginulo mladunče, a Kirkuk nije preživio ujed škorpije. Vojtek je takođe bio u lošem stanju nakon što ga je otrovni insekt ujeo za nos i svi su mislili da neće preživjeti. Njegov verni prijatelj Henrik ga je danonoćno njegovao i medvjed se ipak oporavio.
Kad se poljska armija spremala da uđe u ratnu zonu u Italiji tokom 1943. godine, nastao je problem oko Vojtekovog statusa. Kako životinjama nije bilo dozvoljeno da idu s vojnicima u boj, problem je riješen tako što je Vojtek dobio čin i serijski broj.
Tokom sukoba, Vojtek se našao na vatrenoj liniji artiljerije gdje je viđao kako se sanduci sa municijom nose iz kamiona do topova. Henrik Zaharevič, koji je ostao da čuva medvjeda, morao je da pruži pomoć vojnicima i Vojtek je ostao sam u blizini kamiona.
Kako je oduvijek kopirao postupke svojih vojnika, medvjed je počeo sanduke sa municijom da odnosi prema topovima, a zvuci eksplozije ga nijesu doticali.
Zbog pokazane hrabrosti i spremnosti da učestvuje u akciji, njegova slika sa granatom u rukama postala je zvanični logo kompanije koja je tokom rata snabdjevala vojsku municijom.
Kad se Drugi svjetski rat završio, u maju 1945. godine, vojnici su poslati u kamp Vinfild u Engleskoj.
Dok su prolazili kroz proces demobilizacije, pozdravili su se sa svojim krzenim prijateljem koji ih je uveseljavao i u najgorim trenucima. Vojtek je svoj dom pronašao u zoo vrtu u Edinburgu gdje je postao glavna atrakcija posjetiocima, posebno vojnicima koji su ga ranije upoznali, a koji su s njim komunicirali posebnim jezikom.
Vijest o smrti ovog neobičnog učesnika rata dočekana je 1963. godine sa velikom tugom, a sjećanje na njega otrgnuto je od zaborava zahvaljujući brojnim statuama i pisanim dokumentima.
Medvjed Vojtek ostao je simbol vojske koja je preko leda i pustinje krupim koracima stigla do slobode.