Bukumirsko jezero je glacijalno jezero, smješteno u podnožju Kučkih planina na 1443 mnv, na morenskoj prečagi između Torača, Veljeg vrha i Gozda.
Bukumirsko jezero je glacijalno jezero, smješteno u podnožju Kučkih planina na 1443 mnv, na morenskoj prečagi između Torača, Veljeg vrha i Gozda.
Od Podgorice je udaljeno oko 50-ak km.
Dužina od 210 i širina od oko 130 metara ne svrstava ga u velika jezera, ali je na pojedinim mjestima duboko do 17 metara. Nivo vode u jezeru ima neznatne oscilacije koje iznose do jednog metra. 
S obzirom na geografski položaj i nadmorsku visinu, voda jezera je čista i hladna, što kada je u pitanju temperatura, mnogima ne smeta, pa rado iskoriste priliku da se okupaju i uživaju u ljepotama Bukumirskog jezera. 
Pažljiviji posmatrači primjetiće i da je bogato ribom, prije svih, pastrmkom.
O poribljavanju brinu mještani, pa je ribolov zabranjen. Prirodnjacima je poznato i po tome što u njemu živi endemični daždevnjak (Tritus alpestis montenegrinus ili Triton). Ova podvrsta planinskog mrmoljka, u narodu poznata kao “žmigavac”, gotovo je iščezla iz jezera zbog višekratnog poribljavanja jezera.
Oko 15 % jezera obraslo je barskim biljem koje je u ekspanziji. Voda u jezeru je alkalna.
Oko jezera, koje se vodom puni topljenjem snijega, kišom i povremenim izvorima sa Katuna Ivanovića, je dosta sitnijeg i krupnijeg kamenja, koje i podsjeća na jednu od najčešće pričanih legendi o njemu.
Jezero je dobilo naziv po neslovenskom, nomadskom narodu (Bukumirima), koji je u davna vremena živio na obalama ovoga jezera. U jezeru je živio zmaj koji je mještanima pravio probleme, te oni odluče da ga se otarase.
Zapalili su gomilu drveća na stijeni iznad jezera i kada se stijena usijala od toplote, obrušili su je u jezero koje je od toplote proključalo.
Iz jezera je iskočio čovjek na bijelom konju koji je bacio kletvu na Bukumire. Prokleo ih je da se međusobno istrijebe.
Vremenom se kletva obistinila i oko jezera je ostalo samo kamenje.