Prelijepa klima, proplanci i šume, čist vazduh, mir - čine ovaj prostor pravim lječilištem. Za mlade bicikliste ovo je pravo mjesto da počnu svoje velike staze.
Prelijepa klima, proplanci i šume, čist vazduh, mir - čine ovaj prostor pravim lječilištem. Za mlade bicikliste ovo je pravo mjesto da počnu svoje velike staze.
U Crnoj Gori je posljednjih decenija intenzivan proces migracije seoskog stanovništva koje, u potrazi za boljim uslovima života, napušta svoja vjekovna ognjišta, seleći se u urbanije predjele - prvo u obližnja, veća mjesta i gradove, a potom u Podgoricu ili negdje na Primorju.
SAVRŠENO MJESTO ZA IZLET
Nije mali broj i onih koji se odluče da odu iz Crne Gore, sa idejom da joj se vrate čim steknu izvjestan imetak, dovoljan za početak novog, boljeg života. Međutim, ideje naših gastarbajtera da će se definitivno vratiti u svoju domovinu, obično se završavaju tako što se u svoj rodni kraj sve rjeđe vraćaju, privikavajući se na taj strani način življena, dok im Crna Gora sve više postaje nostalgična uspomena.
Ekonomske krize, borba da se zadrži posao, rad bez radnog vremena - okupirale su savremenog čovjeka, tako da je porodica i lično zadovoljstvo gotovo potpuno potisnuto iz svih planova i preokupacija.
Mnogi se gotovo i ne mogu sjetiti kada su posljednji put, recimo, poveli porodicu na neki izlet u prirodu, u planine, na obale i izvore divljih i čistih rijeka, u neko napušteno selo - do koga vodi jedva prohodan put, ili, pak, kada su pošli na planinarenje, u osvajanje nekog planinskog vrha... Iako je za ovakva zadovoljstva, višestruko korista, potrebno veoma malo sredstava, često će svi za ličnu neaktivnost navesti, osim poslovnih obaveza, i – nedostatak novca! A izlet u prirodu ne košta ništa više nego li jedan dan proveden u kući, ili šetnja gradskim trotoarima prepunim smoga!
Zato, ako se već ne može mnogo toga promijeniti, po pitanju naše poslovne i finansijske situacije, itd, onda odluka za obilazak neke najbliže planine - a kojih, kao što znamo, ima toliko u našem okruženju, a i nijesu daleko - jeste veoma dobar izbor!
Kučke planine
Izlet na Kučke planine može biti nezaboravan doživljaj. Planine Kučke krajine se spajaju i pretaču u Prokletije, a protežu se od Komova do kanjona rijeke Cijevne. Na istočnoj „kapiji“ Crne Gore su planinski vrhovi Surdup, Šila, Pasjak, Maglić, Žijevo, Vila, Krisitor, Hum, Treskavac i drugi. Preko 15 vrhova kučkih planina je iznad 2000 metara nadmorske visine. Oslonjene na Prokletije, planine Kučke krajine izgledaju kao stepenasti vrtovi koji vode prema njima. Na planinama ima katuna u koje još zalaze stočari sa ne tako brojnim stadima, ili mještani koji su obnovili svoje planinske domove, gdje provode dio ljeta i sklanjaju se od žega. Cio ovaj prostor je povezan putnim pravcima iz Podgorice preko Ubala i Veruše, i od Kolašina preko Mateševa.
Krisitor
Svaka od kučkih planina je ljepotica za sebe. Na njima postoje brojni materijalni dokazi pradavnih civilizacija, a posebno su interesantne legende o narodima koji su nekada davno živjeli na ovim prostorima. Krisitor je jedna od ljepših planina Kučke krajine, na masivu prema Albaniji. Da bi se došlo do Krisitora, najbolje je od Podgorice krenuti preko sela Ubli, potom preko Orahova do Korita kučkih, mjesta gdje je nekada bila vojnička karaula. To je od Podgorice udaljeno oko 40 km asfaltnog puta. Takođe, moguće je doći i preko Fundine, Stijepova i Poprata, i put ponovo izlazi na Korita. Oba ova pravca do Korita kučkih su zanimljiva za izletnike i turiste.
Put prema Ublima prolazi pored Meduna (Meteona) starog ilirskog grada-utvrđenja, koje potiče iz antičkog perioda, između IV i III vijeka prije nove ere. Sjeverno od gornjeg grada nalazi se nekropola koja potiče iz ilirskog perioda. Rimske legije osvojile su Medun oko 167. godine i u njemu zarobile posljednjeg ilirskog kralja Gencija sa porodicom. Medun je opstajao kao bitan grad (utvrđenje). Godine 1833. na Medunu je rođen znameniti crnogorski i kučki junak i vojvoda Marko Miljanov Popović, koji je kroz svoja književna djela opisao život i borbu svog plemena u Crnoj Gori i Albaniji.Put preko sela Fundine i Stijepova jednim svojim dijelom je visoko iznad kanjona Cijevne, na koji se pruža izvanredan pogled.
Kučka korita
Korita kučka, odnosno Hotska, su zaravan, koja je do prije dvadesetak godina bila katun, ali je u poslednje vrijeme izgrađen veliki broj vikendica, pa prostrani pašnjaci izgledaju kao naselje. Od Kučkih korita do Krisitora put je u početku makadamski, i prolazi kroz katun Radeće i dalje prema Kunorskom katunu. Sa obje strane puta je bukova šuma, na mnogim mjestima je branjem prorijeđena, o čemu svjedoče i kamioni koji se spuštaju krivudavim putem, utovareni umetrenim drvima ili balvanima.
Nikako ne treba propustiti priliku za odmor i prepupstiti se užitku pored izvora Velika Radeča na 1550 mnm, koji je prilično uređen, sa kamenom česmom iz koje šiklja mlaz ledene vode. Sistemom kanala voda se sprovodi do dugačke pojilice, koje govori o tome da su čobanice i čobani ovdje dogonili na pojenje brojna stada nakon ispaše na velikim prostranstvima.
Od katuna Kunorskog uspon ide preko travnatih proplanaka, koji se usijecaju u kamene prostore. Razgovor sa ljubaznim planincima i planinkama može biti veoma interesantan, jer su njihovi životi „ispisani“ u prirorodnoj ljepoti, u kojoj provode sa svojim stadima od kasnog proljeća do rane jeseni. Kolibe u ovom kraju su prostranije nego na drugim mjestima, manje su i sagrađenje od tvrdog materijala – pretežno kamena, jer je teren takav da kamena za gradnju ima u izobilju. Čak se i poneka kućica za pse - šarplanince, čuvare stada, smjesti u nekom prirodnom kamenom zaklonu.
Pogled sa Sokolovog oka
Ispred oštrijeg uspona ka Krisitoru, na Maloj Ćafi, nalazi se zgrada napuštene ljetnje vojne karaule, u surovom, kamenom i bezvodnom kršu. Ispred nje se propoznaje omanji bazen za vodu. Travnate padine vode do pred sam vrh, gdje je potrebno preći kroz usko ždrijelo prije zadnjeg uspona. Sami vrh Krisitora je sa istočne strane, zasječen, i čini gotovo vertikalnu stijenu, a sa zapadne strane je travnata kosina prošarana kamenjem, odakle se pruža predivan pogled na planine Kučke krajine. Sa vrha se pogled proteže prema Albaniji, vrhovima Prokletija, planini Vila, koja je možda dobila ime po lijepoj vili, koja je izabrala prelijepu planinu za svoj dom. Ispod nje je Rikavačko jezero, koje se sa Krisitora ne vidi.
Korita kučka su savršeno mjesto za izletište: prelijepa klima, proplanci i šume, čist vazduh, mir - čine ovaj prostor pravim lječilištem. Za mlade bicikliste ovo je pravo mjesto da počnu svoje velike staze.
Granični pojas prema Albaniji presječen je impozantnim kanjonom rijeke Cijevne. Od Korita kučkog laganim hodom, za manje od pola sata, može se doći do vidikovca Sokolov oko, sa čije ivice zastaje dah i srce počinje jače da kuca. Sa te stijene posjetilac će vidjeti svu snagu i umjetnost prirode, koja je za ove prostore bila izuzetno darežljiva.