23
Fri, Aug

Priroda

Razmišljam već nekoliko dana da li da napišem izvještaj, da ne budem dosadan, napravio sam filmić… ali baterija na kameri mi se brzo ispraznila.

Razmišljam već nekoliko dana da li da napišem izvještaj, da ne budem dosadan, napravio sam filmić… ali baterija na kameri mi se brzo ispraznila.

golijaZlatibor 4U razgovoru sa Vlajkom od prije neki dan, kada je dobio kritike o svom predugačkom izveštaju, da je suviše pisao o nekim stvarima, došli smo do zaključka da je svaki izvještaj bolji od onog koji nije napisan. Pogotovu ako kritike dolaze od nekoga ko nikada i ne napiše izvještaj. Zato drugari, za svaki let preko 50km (nema potrebe za kraće, ali ako neko želi, nek izvoli) pišite izveštaje, delite iskustva i pomozite ostalom dijelu naše zajednice da napreduje.

Na Goliji se okupila lepa ekipa, ja i Zoki, Edo iz Novog Pazara i Mrlja, Petar, Đole i Bogdan, naš omladinski pogon i ponos iz Kraljeva. Prognoza odlična, u najavi baza oko 2700m, ali sam ja smatrao da će ići na 3000m, što sam i pogodio. Nalazimo se na startu na vrijeme. Po meni najljepši start u Srbiji, može stotine glajdera odjednom da poleti 😀 , termičan što je i najbitnije. Atmosfera na startu fenomenalna, vidi se da radi sve, dok vjetar dostiže na momente jačinu i do 5-6m/s, što nije u najavi.

Golija1zlatiborPolećemo jedan za drugim i svi idemo gore. U početku mi se čini da termika nije očekivajuća, lagani termali, ali i uski što je u proleće uobičajeno. Ne cimam se mnogo iznad samog starta, već odlazim napred na dežurni. On naravno radi, Đole mi se priključuje i vrtimo na oko 2000m. Nisko sam da bih krenuo preko platoa Odvraćenice gdje radi dobro, pa se odlučujem da probam malo sjevernije po padini. Tamo pronalazim termal kojim penjem do 2300m i sada imam zalihu da probam stub iznad same Odvraćenice (naseljenog dela) gde ima dežurni. Đole ga je ispustio i dolje je na padini, dok Mrlja i Bogdan dobro penju na dežurnom na startu. Pronalazim lako dežurni iznad Odvraćenice i penjem na 2800m. Tek tu počinje da roka termal kako sam i očekivao tog dana. Bogdan mi se priključio malo niže, ali ga sa vrha stuba gubim iz vida.

Golija3Plan mi je preko Jankovog kamena, da hvatam pravac Ivanjice, Arilja, Požege, Kosjerića, pa da probam da preskočim do Valjeva, ali sam otvoren i za druge solucije usput. Glajdam dugo južnom stranom Golije, ali termal nikako da ubodem. Pred sami Jankov kamen, primjecujem malo južnije neku izmaglicu na visini, nije to krpica kumulusa, već izmaglica jedva primjetna golim okom. To su uglavnom vrhovi plavih termala, kada nema dovoljno vlage za kumulus. Procjenjujem po konfiguraciji, vjetru… da izlazi na prevoju, gdje veliko brdo koje je ispod južne padine Golije, blago pada na njegovoj sjevernoj strani, pa se posle penje greben pravo na Goliju, blizu Jankovog kamena. Odlučujem da poslušam svoj instinkt, prije nego da dodjem na padinu Jankovog kamena. Bio sam u pravu. Stub baš kreće sa tog prevoja, prvo uzak, ali kako dobijam na visini sve jači i širi. Dok vrtim vidim i Bogdana, koji je krenuo za mnom i vrti nešto slabo iznad grebena, ali mi je relativno blizu. Zovem ga na stanicu da dodje na krtinu, ali on to ne čini neko vrijeme, već malo kasnije. Posle mi javljaju da nema stanicu. Izlazim na 3000m i blizu mi je kumulostrada koju jurim.

Zlatibor2Presijecam malo sjeverno od Jankovog kamena i idem pravo na kumuluse. Dosta visok teren i vukojebina, ali sam visok i ispred mene radi kraljevski. Brzo nalazim novi termal sa kojim idem na 3200m u bazu. U tom trenutku najbolje izgleda ta zapadna strana Golije, Radočela, Čemerna… Odlučujem se da rokam tom stranom do Kaone, pa Jelica, Ovčar i dalje po planu ka Valjevu. I po prognozi je neki jug-jugozapad, mada je meni sve do sada bio jugoistok, a i po Pešteru je, po dimovima. Međutim, kada sam se posle nekoliko kilometara spustio niže od baze i kada su se kumulusi razredili, vidim da su tamo Jelica, Ovčar i taj kraj mrtvi. Ne sviđa mi se ni deo od Ivanjice prema Arilju i Požegi. Najbolje izgleda onaj dio prema Zlatiboru, ali je malo i vukojebina, tj. retransport se može odužiti 🙂

Ipak idem na tamo, presecam put kod same Ivanjice i idem prema Mučnju i ostalim planinama ispred. Kumulusi se prave ispred, kratkog su intervala, ali se prave konstantno. Međutim ja nikako da ubodem neki. Otvorio četvoro očiju ali ništa. Negdje blizu Mučnja, dok sam još imao nešto visine, odlučujem se da krenem prema magistrali kod Maliča. Ispostavlja se da nemam visine za to, ali nalazim neki termalčič, popravljam 300m i uspevam da dohvatim Malič. Tamo probio neki istok, čak i sjeveroistok od Kaone, i to jak. Kao da je ubio termiku. Na Maliču vrtim 0,5m/s sa sjeveroistočne strane, samo da popravim da preskočim ka Arilju. Uspijevam u tome i sada gledam da dobacim nekako do grada, zbog prodavnice i stanice 🙂 Vrtim posle Maliča na nekom stjenovitom grebenu ponovo par stotina metara i glajdam prema Arilju malim brdima jugozapadno od puta. Imam visine do Arilja, kad spazih blizu mene 4 orla da vrte.

Zlatibor3Golija2Brže bolje pohitam ka njima i vrtimo taj stub zajedno do 1500m. Sada imam visine da preskočim i prema Požegi. Nastavim preko tih malih brdašaca dalje i nađem ponovo termal, sa kojim penjem 1800m, međutim taj istok-sjeveroistok me zanosi dosta pozadi, nad neka sela. Ugledam Užice, koje mi nije daleko, provjerim na mapi na Naviteru… malo mi je dalje Zlatibor od Užica, ali sa ovim vjetrom vjerovatno i mnogo lakši. Odlučim se da probam, jer ću se možda tako i dohvatiti kumulusne regije. Krećem preko grebena koji je prvi iza Zlakuse od glavnog puta. Radi loše, ali kako uhvatim neko brdo, zavrtim po 200m i cepam dalje. Vučem se tako nekoliko kilometara, od visine terena, do 200m iznad. Napredujem i ugledam stazu na Torniku kako blješti jer ima snijega.

Shvatim da sam izuzetno blizu, skontam greben Vojske, Čuker… Skontam i jedno brdo sa repetitorom, na kome sam smatrao da je onaj spomenik preko puta Farme. Dakle samo još njega da preskočim i u centru sam. Treba mi još jedan stub. Dolazim na jedno brdašce iznad kojeg je najljepši kumulus u okruženju, međutim ne uspijevam da ubodem termal, klizim na njemu od početka do kraja i ništa. Slećem odmah iza njega u selo Mušrete.

Javljam se Gugiju za koga znam da je na Zlatiboru, a on mi kaže da Braco i Šomi polaze sa Zlatibora za par minuta. Čujem se sa njima, pokupiće me. Objašnjavam im kako da me nađu jer nisam na glavnom putu. E onda kreće ekskurzija. Idemo kod nekih seljaka da kupimo pršutu, pa svraćamo kod Panića u restoran u Zlakusu, za koji nisam ni znao. Vrh mjesto, ja se oduševio.I tako polako, preko Čačka i Kraljeva, ja stigoh kući oko 23h… zadovoljan.

Đole sletio u Studenicu, Bogdan je ipak iscurio kod Jankovog kamena, ali bravo za pokušaj. Klinci deru i presrećan sam zbog njih. Ostali su se navozali i sletjeli na start.

Pišite i vi izvještaje, ne može da škodi, a čim ne škodi, znači da koristi, što rekao Pustolov Lane Gutović

(Predrag Dudić/http://paraglidingserbia.rs)