Junko Tabei bila je japanska planinarka. Godine 1975. postala je prva žena koja je stigla na najviši vrh svijeta, Mont Everest.
Junko Tabei bila je japanska planinarka. Godine 1975. postala je prva žena koja je stigla na najviši vrh svijeta, Mont Everest.
Godine 1992. u istoriju je ušla kao prva žena koja je završila uspone na Seven summits, najviše vrhove na svakom kontinentu – Kilimandžaro (1980), Akonkagvu (1987), Denali (1988), Elbrus (1989),Mount Vinson (1991) i Puncak Jaia (1992). Junko Tabei je više voljela da bude poznata kao 36. osoba koja se popela na Everest, uprkos činjenici da su njena dostignuća - postati prva žena koja se popela na najviši vrh svijeta i prva koja se popela na Seven summits- zahtijevala više od izuzetne vještine i kondicije.
Junko Tabei je rođena 22. septembra 1939. godine u Miharuu, blizu Fukušime, u Japanu. Svoju ljubav prema planinarenju Junko je otkrila sa deset godina na školskom izletu na lokalnoj planini. Godine 1962. Tabei je diplomirala na ženskom univerzitetu Shova u Tokiju sa diplomom američke i engleske književnosti. Ubrzo nakon diplomiranja, Tabei je osnovala ženski planinarski klub “Joshi-Tohan”. Njen ženski penjački klub — osnovan sa idejom da žene mogu i treba da vode svoje daleke ekspedicije — organizovao je uspešnu ekspediciju 1970. godine, koju je predvodila Tabei, do Anapurne III. Poslije toga, Tabei se usmerila ka Everestu.
Članovi kluba Joshi-Tohan odlučili su da se popnu na Mont Everest i podnijeli su zahtjev za dozvolu 1971. Čekali su četiri godine da dobiju mjesto u formalnom rasporedu penjanja. Tim, japansku žensku ekspediciju na Everest , predvodila je Eiko Hisano i uključivala je 15 žena različitih profesija. Tabei je radila kao urednik za Journal of Japan's Phisical Societi i predavala je klavir. Za ovu ekspediciju bila su potrebna značajna finansijska sredstva. Da bi uštedjeli, napravili su opremu kao što su rukavice, torbe i pantalone. Napravili su sopstvene vreće za spavanje, skupljali su ostatke paketića džema sa školskih ručkova i pravili robu od recikliranog materijala.
U maju 1975. Na Everestu,tim je koristio istu rutu kojom su ser Edmund Hilari i Tenzing Norgej išli 1953. Tog 4. maja, lavina je pogodila kamp tima na 6.300 metara dok su logorovali ispod lica Lhotsea. Pet penjača, uključujući Tabei, bilo je zatrpano pod snijegom. Nije bilo žrtava, ali je Tabei izgubila svijest dok je nisu iskopali Šerpasi. Trebalo joj je dva dana da se odmori i oporavi od povreda. Zatim je nastavila uspon ka vrhu. Plan je bio da se pošalju dvije žene na završni uspon, međutim, zbog visinske bolesti, Šerpasi iz tima su mogli da nose dovoljno kiseonika samo za jednog penjača. Hisano je nominovala Tabei da završi uspon. Dana 16. maja 1975, dvanaest dana nakon lavine, Junko Tabei i njen Šerpas vodič Ang Tsering stigli su do vrha Everesta. To ju je učinilo 36. osobom koja je osvojila Everest i prvom ženom. Jedanaest dana kasnije, tibetanska radnica po imenu Fanthog postala je druga žena koja se popela na vrh i prva koja se popela sa tibetanske strane.
Nakon Mont Everesta, Tabei je odlučila da ostane finansijski nezavisna i odbila je korporativna sponzorstva. Da bi nastavila svoje ekspedicije, zarađivala je kao vodič za planinarenje, nastupala je u javnosti i predavala muziku i engleski. Junko Tabei je 2002. godine upisala i završila postdiplomske studije ekologije. U fokusu njenog rada bila je degradacija i očuvanje životne sredine na Mont Everestu. Godine 2010. formirala je udruženje koje se bavilo zaštitom životne sredine, Himalaian Adventure Fund. Nakon razornog zemljotresa u Japanu 2001. godine, počela je da organizuje godišnja putovanja za djecu na najveći vrh Japana, Fudži.
Između 1996. i 2008. Tabei je napisala sedam knjiga. Dijagnostikovan joj je rak 2012. godine, ali je nastavila da se penje sve dok njeno tijelo više nije moglo da izdrži pritisak. Preminula je 2016. godine u 77.godini. Za sobom je ostavila duboka ljudska dostignuća i ekološki aktivizam, a njeni neumorni napori da planine budu prostor gdje su žene dobrodošle i poštovane označile su prekretnicu u istoriji penjanja. Prije smrti Tabei od raka stomaka u Kavagoeu 20. oktobra 2016, asteroid je nazvan po njoj i dobio je ime 6897 Tabei. Imala je lični cilj da se popne na najvišu planinu u svakoj zemlji na svijetu, a do kraja života završila je najmanje 70 ovih planina.
Najpoznatiji citati Junko Tabei su bili sledeći:
„Ne odustajte. Nastavite sa svojom potragom.”
„Tehnika i sposobnost same vas ne vode do vrha; najvažnija je snaga volje. Ovu snagu volje ne možete kupiti novcem niti vam je može dati neko drugi... ona se diže iz vašeg srca.”
„Everest je za mene, a verujem i za svijet, fizička i simbolička manifestacija prevazilaženja izgleda da se ostvari san.”
„Ne mogu da razumijem zašto muškarci dižu ovoliku galamu oko Everesta – to je samo planina.”
„Nikada nisam pomislila da želim da se popnem na tu planinu, bez obzira šta drugi ljudi pričaju.”