21
Sat, Sep

Planinarenje

 

Ulcinj je kao jedan od najstarijih gradova na jadranskoj obali, stjecište različitih kultura i civilizacija sklopljenih u jednu cjelinu.

 

Ulcinj je kao jedan od najstarijih gradova na jadranskoj obali, stjecište različitih kultura i civilizacija sklopljenih u jednu cjelinu.

dsc 9080Iako uvijek uživam u ovom gradu, neprestano otkrivajući ponešto novo, najviše volim kada na putu ka kući krenem od kružnog toka prema Valdanosu, a onda dalje ka Baru.

Oni koji su prolazili tim putem znaće o čemu govorim. Onima koji pak nisu, predlažem da ukoliko se nekada zadese u Ulcinju na nekoj od bezbroj plaža, pri povratku prodju kroz Valdanos i priušte sebi tu atmosferu i okruženje.
Meni je taj put sasvim sigurno postao odmor psihe.

dsc 9073Vozim pažljivo do uljare braće Kolari, mjesto je naseljeno, a ulice uske. Vremenom u gradovima kao što je ovaj, ako dolazite s vremena na vrijeme, postanete poput lokalaca. Upamtite likove, imena, boje kuca i sve pregibe i prevoje na putu. I uvijek isto dvoumljenje da li da krenem brže ili usporim. Možda bi mi bilo lakše da odlučim da nemam pregršt razloga i za jedno i za drugo.

I avantura ( mada pretpostavljam da bi je neko drugi nazvao “ običnom” vožnjom) može da počne.

Počinju da me okružuju predivno sređeni maslinjaci, zelena trava za koju ne mogu sasvim sigurno reći da li prava ili naslikana, kameni zidovi i drvene ograde i te predivne ogromne masline sa toliko ožiljaka po sebi.

11224886 1115546991793170 7473177915861208942 odsc 9101Skoro da mogu da osjetim svu istoriju kojom zrače, sve te stotine godina koje su provele na tom istom mjestu i bivale samo sve ljepše i ponovo razmišljam o bogatastvu koje imamo, a koje tako olako shvatamo.

Toskanski predjeli tako predivno izgledaju zar ne? Izgleda da se lijepa mjesta važe samo ako su negdje drugdje.

dsc 0187

S vremena na vrijeme naiđe i neko auto i usporim. Nakon svih krivina, i svih onih mjesta na kojima sam morao da stanem i kao pravi prirodo-ljubac zabilježim trenutak svojim fotoaparatom, nailazim na dugačak pravac.

Ovog puta profesionalna deformacija i moja biološka strana, kratkim pogledom daju iskaz o predjelu.

 Prepoznajem tipičnu vegetaciju mediteranske makije iza koje se prostire Jadran, na čijem je početku jedna od najljepših plaža i odmarališta koja sam ikada posjetio i prosto ne mogu da povjerujem da je neko htio da uništi Valdanos tonama betona.

Doduše, čini se da ne gledamo svi istim očima. Možda bi neko više uživao u betonu. Zašto ne, za prirodu – posjetite obližnju turističku agenciju oni će znati da vas upute.

I tako, kada na kraju moj odmor psihe postanje napregnuto razmišljanje, nastavljam dalje. Nema običnih puteva u životu, a ja prolazim samo onima koji imaju srca. Kao biolog, ekolog, avanturista, kao običan prolaznik… Na kraju krajeva uvijek smo na onom glavnom – životnom.
Jedini dostojan izazov samo je da se put pređe sav i do kraja.

(Montenegrin wilderness)