19
Sun, Nov

Zanimljivosti

Sunce iščezava. Prosipa se biserna mjesečina. Čarolija počinje.

Sunce iščezava. Prosipa se biserna mjesečina. Čarolija počinje.

VrtoviVrtovi2U dramskom prikazanju vrtova noću glavne uloge pripadaju izrazito mirisnim cvjetovima koji se otvaraju kad padne mrak, kao što su jasmin, tuberoza i gardenija; noćnim leptirima sa zelenkastim krilima nalik na keramiku, skarabejima na kojima se boje prelivaju kao na opalu. Mjesec, koji obasjava scenu, svoju svjetlost pozajmljuje od sunca. Njegova bijleda svjetlost, još grčki filozofi su to znali, zapravo je odsjaj. Noću vrtovi prizivaju misli. Za razliku od sunca, mjesec jedva čeka da ga pogledamo golim okom. Da se poetski uzvisimo, melanholično potonemo – čak da zavijamo kao vukovi – i divimo se Vrtovi3čudnovatom svijetu gdje se biljke propinju, ne ka suncu, već ka bledunjavom sjaju koji dopire sa zvjezdane dijademe na nebu.          

Vrtovi4Noću u vrtu boje uglavnom nisu važne. Zbog prirode našeg vida čak i najdrečavija crvena i narandžasta na blijedoj mjesečini pretvara se u jednoličnu srebrnu i sivu. Mrežnjača, osjetljiva unutrašnja kožica našeg oka, prekrivena je fotoreceptivnim ćelijama koje se nazivaju štapići i čepići. Štapići, koji registruju jačinu svjetlosti, bilježe nizak nivo osvjetljenja. Ali čepićima, koji razlikuju boje, neophodna je jača svjetlost od one koju pruža mjesečina. U nedostatku osvjetljenja boje su blijede. (Duga ekspozicija i osjetljivost digitalnih foto-aparata omogućavaju nam ono što mrežnjača golog oka ne može, pa zato na fotografijama vidimo i boje.)     

Vrtovi6Naučno objašnjenje je poučno, ali zvuči nepravedno. Možda noću ne vidimo boje u vrtu, ali zato mnogo bolje Vrtovi5osjećamo miris cvijeća. Pojačan noćni miris zapravo je smišljena zamka. „Noću su vrtovi mirisniji nego danju, jer većina noćnih oprašivača ima slab vid i pronalaze cvijeće oslanjajući se isključivo na miris”, kaže Džon Kres, kustos botaničke postavke u Smitsonijanovom prirodnjačkom muzeju. Svijet noćnih cvjetova i njihovih oprašivača je čitav alternativni univerzum usavršavan milionima godina evolutivne selekcije. Dnevni oprašivači, kao ptice, leptiri i pčele, oslanjaju se na vizuelne znakove upućene preko jarkih boja. Noćna smjena, bube i leptiri, zavise od mirisa,  presijavanja bijelih latica ili – u slučaju slijepih miševa sa eholokatorom – od obrisa i oblika biljke.     

Dosta nauke. Prepuštamo se noćnom sanjarenju i Vrtovi8Vrtovi7šetnjama kroz Paviljon gde Mjesec sreće vjetar u vrtu gospodara Mreža u Sučou u Kini, ili kroz Beli vrt zamka Sisingherst u Engleskoj, posut bijelim lalama, ljiljanima, anemonama i bijelim žavornjacima, sivo-bijelim zvončićima i bijelim ružama. Tvorac tog vrta Vita Sakvil-Vest zapisala je da je cvijeće zasađeno u nadi „da će neka sablasna kukuvija nečujno preletjeti bijeli vrt [...] u sumrak”. Ili da uronimo u prošlost i zamišljamo rajske vrtove istočnjačkih vladara, rashlađivane bisernim kapima vode iz mermernih fontana, pod gustim krošnjama blagorodnog drveća punog južnog voća, pomorandže i narovi oslikani mjesečinom, kao u bajkovitom vrtu Šalimar u Kašmiru.

Korijen engleske riječi za raj (paradise) može se pronaći u transkripciji staropersijske riječi pairdaeza, što znači ’ograđeni vrt’, kaže Elizabet Mojnihen, istoričarka arhitekture. Raj opisan u Kuranu sadrži nekoliko terasa sa vrtovima, svaki ljepši od prethodnog, piše ona. Islamski vrt, nalik na palatu pod otvorenim nebom, bukvalno i figurativno je predstavljao raj na zemlji, gdje se pije vino iz srebrnih pehara, jedu se kabulske lubenice i sluša recitovanje poezije.   

„Ma kako nama islamski duh izgledao dalek i stran”, pribilježio je francuski pisac Rober Dimije početkom XX vijeka nakon što ga je primio brat kašmirskog maharadže, „sumnjam da smo mu ikada bili bliži nego te večeri, među fontanama i noćnim cvjetovima u vrtu Šalimar, po avgustovskom punom mjesecu koji sa visina iznad sniježne tibetske granice prosipa svoju bistru mjesečinu.”

Ako su vrtovi naš pokušaj da oživimo davno izgubljeni Rajski vrt, možda je taj pokušaj najuspješniji noću. Mjesec oprašta mane koje se ogoljeno vide na suncu. Usahli cvijet, probušen list, natrula grana – sjenka sve to proguta i ostavlja samo iluziju savršenstva, posrebrenu zvijezdama, optočenu mjesečinom

AUTOR: KETI NjUMAN