Ilari Voronka (1903-1946) je bio Rumunski pisac i pjesnik, jedan od vodećih avangardista svoga vremena.
Ilari Voronka (1903-1946) je bio Rumunski pisac i pjesnik, jedan od vodećih avangardista svoga vremena.
Godine 1924. Voronka je postao jedan od ključnih ličnosti rumunske umetničke avangarde stvarajući zajedno sa Viktorom Braunerom. Pošto je postao ključna figura rumunskog konstruktivizma, Voronca je sarađivao sa glavnim časopisima u Bukureštu: Contimporanul, Punct, Integral i Unu. Upravo u ovom časopisu, izuzetnom po svojoj tipografskoj i grafičkoj smjelosti, pojavljuje se Piktopoezija, koju je Voronka definisao kao „superpoziciju geometrijskih površina, diferenciranih prema bojama i reljefima, gde upisane reči svojim ritmom podržavaju značenje plastična kompozicija”.
U početku pod uticajem dadaizma, Voronka radi na kombinaciji različitih avangardi, čineći sebe teoretičarom integralizma.
U nastavku vam preporučujemo njegovu pjesmu Prijatelji moji,moje planine:
Spuštam čelo u vaše tako blago povijene dlanove,
Planine,
Evo predamnom ste s vašim milostivim šumama
I krpama godišnjih doba što vise niz granje
I sićušnim rukopisom zvijezda gdje se putevi gube
I pronalaze
Kao krilato sjemenje drveta punog oblaka i ptica
Moći ću da se popnem na vaše visove
I da vidim u daljini svoj život miran kao let
I svjetine i gradove gdje vrijeme
Koje još nije pronašlo riječi zbori kroz tik tak satova
I tako bi jedno vrlo istančano uvo
Moglo čuti neprimjetni govor
I govor koji vjetar miješa sa lišćem
Planine
Vraćam se pokajnički k vama
Dolazim iz jednog grada punog čađi
Mislio sam na vas
Kada sam otvarao prljavi prozor
Koji nije gledao čak ni na dvorište ma kako malen da bješe
Već na mračni hodnik
Mislio sam na vas
Planine:
Negdje u Evropi vaša koljena povijaju se ka moru
A u Americi negdje okeani prekrivaju čipkom
Snažne vam noge
Zar nikada ne dođoste da pohodite mi san?
Ako u školjki šumi more
I u mojoj duši pjevaste vi
Planine
Zar kao praporac upao u vaš tjesnac
kao tiho i široko stado
Jesam li vas napustio? Jesam li vam se vratio?
I ta žurba ka kolibi na tako blagom početku oluje
Brojni brojni su moji mrtvi prijatelji
Izlišno je da vas imenujem
Da vam pokažem lijepe plakate
Što ih je nebo raširilo među planinama u ovo godišnje doba
Smrt vas je podučila
Mudrosti beskrajnoj dobroti
I vi ste najzad vi.
Naučite me ljubavi
Naučite me dobroti praštanju
Učinite da shvatim skriveni smisao svake stvari
Znam da ću kada budem shvatio
Biti među vama
Među okeanima
Među planinama
A nebo ispalo iz očiju mi
Vući će se po vodama poput veoma plave travke
Je li tako teško malecko čudo?
Savjetujte me, budite mi vode mrtvi prijatelji
Kuda da idem? Da gledam naprijed ili nazad?
Šta da radim sa tom dušom koju zovu sve sudbine
S tim srcem rastrgnutim na sve četiri strane svijeta?
Pružite mi veliku ljubav
Živi ste mi to uskratili
I spjevaću lijepe pjesme
Pričaću vam o planinama o kojima sam sanjao na
Početku ove pjesme
Pružite mi veliku ljubav
Nježni prijatelji, nevidljivi zaštitnici
Vi čujete zov, vi odgovarate na šarm
I evo ispred mene ste
Ćutljivi dobrohotni golemi savjetici
Planine.
Ilari Voronka