Ilari Voronka: Prijatelji moji, moje planine!

Ilari Voronka (1903-1946) je bio Rumunski pisac i pjesnik, jedan od vodećih avangardista svoga vremena.

Godine 1924. Voronka je postao jedan od ključnih ličnosti rumunske umetničke avangarde stvarajući zajedno sa Viktorom Braunerom. Pošto je postao ključna figura rumunskog konstruktivizma, Voronca je sarađivao sa glavnim časopisima u Bukureštu: Contimporanul, Punct, Integral i Unu. Upravo u ovom časopisu, izuzetnom po svojoj tipografskoj i grafičkoj smjelosti, pojavljuje se Piktopoezija, koju je Voronka definisao kao „superpoziciju geometrijskih površina, diferenciranih prema bojama i reljefima, gde upisane reči svojim ritmom podržavaju značenje plastična kompozicija”.

U početku pod uticajem dadaizma, Voronka radi na kombinaciji različitih avangardi, čineći sebe teoretičarom integralizma.

U nastavku vam preporučujemo njegovu pjesmu Prijatelji moji,moje planine:

Spuštam čelo u vaše tako blago povijene dlanove,

Planine,

Evo predamnom ste s vašim milostivim šumama

I krpama godišnjih doba što vise niz granje

I sićušnim rukopisom zvijezda gdje se putevi gube

I pronalaze

Kao krilato sjemenje drveta punog oblaka i ptica

Moći ću da se popnem na vaše visove

I da vidim u daljini svoj život miran kao let

I svjetine i gradove gdje vrijeme

Koje još nije pronašlo riječi zbori kroz tik tak satova

I tako bi jedno vrlo istančano uvo

Moglo čuti neprimjetni govor

I govor koji vjetar miješa sa lišćem

Planine

Vraćam se pokajnički k vama

Dolazim iz jednog grada punog čađi

Mislio sam na vas

Kada sam otvarao prljavi prozor

Koji nije gledao čak ni na dvorište ma kako malen da bješe

Već na mračni hodnik

Mislio sam na vas

Planine:

Negdje u Evropi vaša koljena povijaju se ka moru

A u Americi negdje okeani prekrivaju čipkom

Snažne vam noge

Zar nikada ne dođoste da pohodite mi san?

Ako u školjki šumi more

I u mojoj duši pjevaste vi

Planine

Zar kao praporac upao u vaš tjesnac

kao tiho i široko stado

Jesam li vas napustio? Jesam li vam se vratio?

I ta žurba ka kolibi na tako blagom početku oluje

Brojni brojni su moji mrtvi prijatelji

Izlišno je da vas imenujem

Da vam pokažem lijepe plakate

Što ih je nebo raširilo među planinama u ovo godišnje doba

Smrt vas je podučila

Mudrosti beskrajnoj dobroti

I vi ste najzad vi.

Naučite me ljubavi

Naučite me dobroti praštanju

Učinite da shvatim skriveni smisao svake stvari

Znam da ću kada budem shvatio

Biti među vama

Među okeanima

Među planinama

A nebo ispalo iz očiju mi

Vući će se po vodama poput veoma plave travke

Je li tako teško malecko čudo?

Savjetujte me, budite mi vode mrtvi prijatelji

Kuda da idem? Da gledam naprijed ili nazad?

Šta da radim sa tom dušom koju zovu sve sudbine

S tim srcem rastrgnutim na sve četiri strane svijeta?

Pružite mi veliku ljubav

Živi ste mi to uskratili

I spjevaću lijepe pjesme

Pričaću vam o planinama o kojima sam sanjao na

Početku ove pjesme

Pružite mi veliku ljubav

Nježni prijatelji, nevidljivi zaštitnici

Vi čujete zov, vi odgovarate na šarm

I evo ispred mene ste

Ćutljivi dobrohotni golemi savjetici

Planine.

Ilari Voronka