Pangea (grčki - “sva zemlja”) je naziv za superkontinent koji je nastao pre 290 miliona godina, okružen ogromnim okeanom nazvanim Pantalasa (grčki - “sva voda”).
Pangea (grčki - “sva zemlja”) je naziv za superkontinent koji je nastao pre 290 miliona godina, okružen ogromnim okeanom nazvanim Pantalasa (grčki - “sva voda”).
Prije otprilike 250 miliona godina došlo je do sudaranja tektonskih ploča, što je izazvalo zemljotrese na kopnu i na okeanskom dnu. Prakontinent je napukao, a zatim je more Tetis polako razdvojilo Pangeu na dva kontinenta – Lauraziju (današnja Azija) i Gondvanu. Zatim se, prije oko 163 miliona godina, Gondvana podijelila na Afriku, Antarktidu, Australiju i Južnu Ameriku. Ti kontinenti su se vremenom međusobno udaljili, čime su stvoreni južni deo Atlantskog okeana i Indijski okean. Na kraju, prije oko 60 miliona godina sjeverni dio Atlantskog okeana polako se odvojio, čime su konačno stvorene Evropa i Sjeverna Amerika.
Pangea je bila kopnena masa u obliku slova C koja se prostirala preko ekvatora. Vodeno tijelo koje se nalazilo zatvoreno unutar tog polumjeseca nazvano je more Tetis. Zbog Pangeine masivne veličine unutrašnje regije vjerovatno su bile vrlo sušne zbog nedostatka padavina. Veliki superkontinent je naposletku životinjama omogućio slobodnu migraciju cijelim putem od Južnog do Sjevernog pola.
Ime Pangea je skovao Alfred Vegener, vodeći promoter ideje pomicanja kontinenata iz 1915. godine. Sigruno vam je palo u oči ispupčenje Južne Amerike koje dosta dobro odgovara obliku obala zapadne Afrike. To je vjerovatno i navelo geologe da stvore pretpostavku o nekada jedinstvenom kopnu ova dva kontinenta. Od toga je zatim nastala teorija pomjeranja kontinenata koja se zove "tektonika ploča".
Kako bi Pangea izgledala danas sa modernim granicama? Masimo Pietrobon je odlučio da napravi novu mapu Pangee uzimajući u obzir granice koje nas danas razdvajaju. On je priznao da je sebi dozvolio malo umjetničke slobode s obzirom na to da je tačan izgled Pangee i dalje predmet određenih debata.
S obzirom da se tektonske ploče, na kojima kontinenti leže, konstantno pomjeraju i do 7,5 cm godišnje, postavlja se pitanje kako će Zemlja izgledati u budućnosti kroz 65 miliona godina.
Najvjerovatniji scenario je da će Atlantski okean i dalje širiti dok će se Pacifik smanjivati. Australija će se i dalje pomjerati ka sjeveru i sudariće se sa jugoistočnom Azijom i Japanom, usljed čega će tu nastati novi planinski lanac. U skoro isto vrijeme Azija će se početi razdvajati kroz Kinu na dva dijela, šireći se dalje u pravcu istok-zapad. Kao rezultat toga sjeverni Atlantik će početi da se smanjuje i zatvara. Razdvajanje Kine će ubrzati sudar Sjeverne Amerike i Austalija-jugoistočna Azija mase što će kao rezultat imati stvaranje od Aljaske i Sibira najvišeg planinskog masiva na svijetu.