Nekada nismo ni svjesni kako bogatu prirodu imamo i šta se sve nalazi u našoj neposrednoj blizini.
Nekada nismo ni svjesni kako bogatu prirodu imamo i šta se sve nalazi u našoj neposrednoj blizini.
Ovoga puta, zahvaljujući Stefanu Raleviću, pozabavićemo se skrivenim biserom Crne Gore – Šaskim jezerom.
Naime, Šasko jezero se nalazi u Ulcinjskom polju, površine je 5.5 km2, i prosječne dubine 5 do 6 metara. Druga je najveća kriptodepresija u Crnoj Gori poslije Skadarskog jezera. Ali, nisu samo veličina i geografski položaj ono što čini ovo mjesto tako posebnim.
Jezero se nalazi na obalama starog grada Šasa i istorija ovog mjesta priča priču o ljubavi Kosare, kćerke Bugarskog osvajača Simeuna, i crnogorskog kralja Vladimira, koja ga je spasila od očevog ropstva. Iz ljubavi prema njemu sagradila je 365 crkava u okolini jezera, za svaki dan u godini po jednu, pokušavajući da mu povrati vid koji je u ropstvu izgubio zbog mučenja. Od svih tih crkvi, ostala je tek po neka ruševina, ali mjesto obiluje biljnim, životinjskim svijetom i prirodnom ljepotom kakva se rijetko može naći. Jezero je primamljivo pticama selicama koje ga posjećuju u velikom broju, a takođe je veoma bogato ribom i drugim atraktivnim vrstama.
Šasko jezero je okruženo visokom trskom i vegetacijom i ne može se vidjeti dok se ne dođe do same obale, ali ako sjednete u čamac ili čunj, i uskim kanalom okruženim žbunastim rastinjem se uputite prema jezeru, upustićete se u svojevrsnu avanturu koju možete vidjeti samo u filmovima ili emisijama gdje se džunglom kroz neke vrste tunele napravljenim od žbunova pokušavaju probiti do velikih rijeka.
Nakon ovoga, po izlasku na jezero možete konacno spustiti ruke i prestati da se branite od rastinja i ne plašeći se da će vas isto izgrebati širom otvoriti oči kada ćete
ostati zapanjeni prizorom kristalno čiste i mirne vode. Ako imate sreće, vozeći se jezerom možete vidjeti i poneki skok skakavice, krapa koji pliva ispod vas, pa i neku divlju patku, čaplju, ili vidru sa svojim mladuncima.
Ovo je jezero nažalost poznato i po nekontrolisanom izlovu ribe, a koliko je bogato ribom, odnosno bilo bogato, pokazuje podatak da ribari iz susjednih država (Albanija, Italija) ovdje love od pamtivijeka i da su nekoliko decenija unazad odnijeli trofeje, danas nauci zlatna vrijedne.
Pretpostavlja se da je odavde u Italiju odnešena posljednja jadranska jesetra (Acipenser naccarii) sa ovih prostora. Riječ je o ugroženoj vrsti, jednoj od najstarijih vrsta na planeti (200 miliona godina). U posljednjih dvije decenije, nema je u Jadranu.
Još jedan problem predstavljaju zakrčeni kanali koji jezero spajaju sa morem što onemogućava migraciju i mrijest ribe u oba pravca.
Šasko jezero idealno je za odmor ukoliko volite prirodu.
Zaboravljamo da za odmor na takvim mjestima ne moramo ići predaleko i da uvijek postoji neki “biser“ u blizini koji samo moramo potražiti – naći i sačuvati.
(Izvor: montenegrinwilderness.com)