Stepe, pustinje... po neka jurta i svezan konj ispred nje, okolo su gole planine...

Slika koja bez sumnje govori o surovom ambijentu  Mongolije. Nalazi se u sjevero-istočnom dijelu Azije, na jugu ograničena Kinom, a na sjeveru Rusijom. Iako je među najvećim zemljama svijeta, najmanje je naseljena po kvadratnom kilometru, jer živjeti u njoj nije lako - manje od 1% zemlje je obradivo. Uprkos tome, uspjeli su da pokore svijet.

Stizali su i do naših krajeva: Mongoli, dobri jahači i streličari.

Od Džingis kana do Nadaam festivala!

Dvije stvari koje su neraskidivo povezane sa Mongolijom su dobi konji i lukovi. Nezamislivo je da neko u ovoj zemlji ne umije da jaše konja ili barata lukom i stijelom. To je odigralo možda i presudnu ulogu u mongolskom ratovanju. Čuvene su priče o njihovim vještim ratnicima, koji su ratovali, vijećali pa čak i spavali na konjima. Tu su naravno i lukovi kojim nisu mogli parirati ni engleski lukovi (long bow).

Mongoli su lukove izrađivali na poseban način - rađeni su iz više slojeva i vrsta drveta, kako bi bili što savitljiviji a jači. Rukohvati su nerijetko ukrašavani kostima životinja, a tetiva je oblagana kožom. Sama konstrukcija je najpribližnija savremenom luku: kraci su blago savijeni naprijed, što je idealna pozicija. Tobolci i stijele su takođe pravljeni sa posebnom pažnjom i detaljno su oslikavani i ukrašavani, tako da predstavljaju pravo umjetničko djelo. Odabiranje materijala i njihova priprema, kao i sama izrada potrajala bi i nekoliko godina. Tako napravljan luk imao je domet i preko 300m. Postoji predanje koje kaže da je u vojsci slavnog Džingis-kana postojao ratnik koji je pogodio metu na 536 metara, i u to ime dobio je kameni spomenik koji i danas postoji. Jačina natega mongolskog luka kretala se od 100 do 160 funti, što djeluje impresivno uz činjenicu da se danas na takmičenjima koriste lukovi do 60 funti natega.

Posebnu specifičnost mongolskih streličara ogleda se i u otpuštanju luka, tj. odapinjanju strijele. Za razliku od ostatka svijeta, u Mongoliji se to radi palcem, dok se kažiprstom pridržava. Kao što, kod nas imamo tab (štitnik za prste), tako i oni imaju poseban štitnik za palac.

Mongolija je jedna od većih zemalja svijeta, za njenu istoriju neraskidivo su vezani dobri konji i lukovi.

Streličarstvo se uglavnom razvijalo u vojsci, ali je bilo vrlo popularno i kao sportska disciplina. Takmičili su se svi - žene, djeca, vojnici... Organizovana su brojna takmičenja od kojih su neka postala dio tradicije. Jedan od najpoznatijih takmičarskih događaja je svakako Nadaam festival u Ulan Batoru - najveće takmičenje u ovoj zemlji, koje okuplja veliki broj streličara, jahača i rvača. U posebnim kategorijama takmiči se ogroman broj ljudi i to za svakog od njih predstavlja veliku čast. Pored sportskog ovo je i kulturni događaj i jedna od glavnih svečanosti u Mongoliji

Autor: SK Target Jedinstvo