Rijeka Nil se smatra najdužom rijekom na svijetu.
Rijeka Nil se smatra najdužom rijekom na svijetu.
Duga je 6 397 km (zajedno sa Kagerom, pritokom Viktorijinog jezera, Nil ima dužinu od 6 671 km), ali njena tačna dužina je predmet rasprave. Riječ „Nil“ dolazi od grčke riječi Neilos, što znači „riječna dolina“. Na drevnom egipatskom jeziku, Nil se naziva „iteru“, što znači „velika rijeka“.Tekući sa juga na sjever (ka Sredozemnom moru), Nil prolazi kroz 11 država (Uganda, Ruanda, Burundi DR Kongo, Tanzanija, Kenija, Etiopija, Eritreja, Južni Sudan, Sudan i Egipat). Površina sliva rijeke iznosi 2 870 000 km2. Nil i njegove pritoke tekući od juga prema sjeveru, prolaze kroz oblasti različitog geološkog sastava, reljefa, klime, zemljišta i biljnog pokrivača. Rijeka ima ukupni pad od izvora do ušća, od 2 000 m.
Izvor Nila leži u središnjem dijelu Afričkog kontinenta. Velika jezera koja se ovdje nalaze (Viktorija, Kjoga, Albertovo i Edvardovo) su međusobno povezana rijekama i kanalima, i ona vodom hrane gornji tok Nila. Rijeka Kagera uliva se u Viktorijino jezero, i predstavlja jedan je od izvorišnih krakova rijeke Nil. Rijeka Ruvironza, koja je pritoka Kagere, „zvanično“ se smatra izvorom Nila. Rijeka Kagera se hrani vodama koje dospjevaju sa teritorije Ruande i Burundija. Viktorijin Nil (400 km) ističe iz Viktorijinog jezera. Ova rijeka zatim protiče kroz jezero Kjoga, da bi se konačno ulila u Albertovo jezero. Na dijelu rijeke koji se nalazi između jezera Viktorija i Kjoga, rijeka obrazuje niz vodopada. Albertov Nil izvire iz Albertovog jezera, i on se nizvodno od grada Nimule naziva Bijeli Nil. Rijeka zatim teče južnim Sudanom, a nizvodno, ona protiče kroz močvaru Sud. To je najveća močvara u Africi, sa širinom od 200 km, i dužinom od 500 km. Kada se Bijeli Nil ulije u ovo jezero, on intenzivnim isparavanjem i transpiracijom izgubi skoro polovinu svoje vode. Bijeli Nil zatim protiče kroz sušnije predjele, a kod grada Malakal prima desnu pritoku Sobat, čije se izvorište nalazi u jugozapadnom dijelu Etiopske visoravni.
Kod Kartuma, Bijeli i Plavi Nil se spajaju obrazujući Nil. Plavi Nil (1 460 km) izvire iz jezera Tana, koje je smješteno na Etiopskoj visoravni. U planinskom dijelu Etiopije, atmosferske padavine (kiša i snijeg) se izlučuju u velikim količinama, koje se kasnije slivaju u Plavi Nil, koji on zatim nosi u rijeku Nil, povećavajući tako njegov vododstaj i uzrokujući poplave. Podignuto je nekoliko akumulacija na Plavom Nilu koje se koriste u različite svrhe (navodnjavanje, ribolov i proizvodnja elekrične energije). Tekući prema sjeveru, Nil, na oko 300 km nizvodno od Kartuma, prima svoju poslednju pritoku, rijeku Atbaru (1 285 km), koja kao i Plavi Nil izvire na Etiopskoj visoravni. Rijeka Atbara, za vrijeme sušne sezone (januara – juna) uglavnom presuši. Bijeli Nil učestvuje sa 30 – 40% u proticaju Nila i on je najvažniji u održavanju vodostaja u Nilu tokom niskog vodostaja. Plavi Nil tokom visokog vodostaja učestvuje sa više od 50 % u proticaju Nila. Nakon što primi svoju pritoku Atbaru, pa sve do njegovog ušća u Sredozemno more, Nil nema ni jednu pritoku i gubi veliku količinu vode isparavanjem i transpiracijom. Tekući dalje prema sjeveru, Nil teče preko Nubijske pustinje. On na prostor Egipta ulazi nizvodno od Vadi Halfe.
Nil na svom ušću stvara deltu koja je nastala kao proizvod spuštanja morskog dna. Delta Nila počinje 20 km nizvodno od grada Kaira. Ona se ovdje dijeli na dva rukavca, zapadni – Rozeta i istočni – Damieta. Od trenutka kada je izgrađena Asuanska brana, pa do danas, priliv rječnog nanosa je zaustavljen, tako da se delta Nila ne povećava, a njeni krajnji dijelovi bivaju odnešeni od strane mora. Delta Nila ima površinu od 22 000 km2, a dugačka je od sjevera do juga oko 161 km. Ona zahvata 241 km egipatske obale od Aleksandrije do Port Saida. Dnevno, rijeka Nil nosi u prosjeku 300 miliona m3 vode. Smatra se, da je potrebno 3 mjeseca da voda sa izvorišta Nila, stigne do njenog ušća u Sredozemno more.
Svake godine, ljetnje kiše i topljenje snijega u Etiopskim planinama, hrane vodom Plavi Nil iznad njegovih kapaciteta, stvarajući na taj način bujice nizvodno. Ova voda, dospjevši u Egipat, izliva se iz svog korita. Kada se smanji priliv vode, njenim isparavanjem ili transpiracijom u podlogu, iza nje zaostaje crni mulj ili blato. Ovaj mulj je veoma pogodan za sadnju usjeva. Smatra se da oko 96 % sedimenta koje nosi rijeka Nil potiče iz Etiopije. Kada je izgrađena Asuanska brana (1970) spriječene su ljetnje poplave i obnavljanje plodnog zemljišta, jer se većina mulja kojeg nosi Plavi Nil taloži u jezeru Naser.
Rijeka Nil i njene obale obiluju mnogim vrstama životinja. Od vrsta koje naseljavaju ove predjele, svakako treba istaći sledeće: nosorog, afrička tigar-riba, Vundu som, krokodil, nilski konj, mungos, razne vrste žaba i kornjača, i preko 300 vrsta ptica. Stotine hiljada ptica provode zimu na prostoru delte Nila.
Izvorišni dijelovi rijeke Nil, okruženi su sa planinskim šumama, ali kako putuje prema sjeveru, vegetacija oko rijeke se mijenja u predjele koje pokriva grmlje i mala drveća, a zatim rijeka prelazi u pustinjiski pejzaž. U samoj rijeci cvjetaju lokvanji i papirus.
(Geografija za sve)