Na Tarskom-Pivskom visinskom platou, osim Durmitora na sjeverozapadu, nalazi se i planinski masiv Sinjajevine na jugoistoku.
Na Tarskom-Pivskom visinskom platou, osim Durmitora na sjeverozapadu, nalazi se i planinski masiv Sinjajevine na jugoistoku.
Dok je Durmitor postao prava turistička meka, posebno planinarska, zbog svojih alpskih oblika (brojni oštri vrhovi, lednička jezera, zelena visoravan i stoletne četinarske šume (iglasti gozdovi), Sinjajevina je ostala po strani, nepoznata i neposjećena.
Osnovni razlog za to je njeno ogromno prostranstvo jednoličnog pejzaža – kraška polja i police, blage padine nebrojenih glavica obraslih travom. Uz sve to teška bezvodnost na velikom dijelu visoravni, doprinela je fami o surovim uslovima na goloj Sinjajevini. Međutim, vekovnim stočarenjem stvorena je široka mreža planinskih staza, dok su mnoge staze do centralnog dela planine danas pretvorene u asfaltne puteve, pa je današnja planinarska poseta Sinjajevini poprilično olakšana.
Sinjajevina je, gledano po površini koju zauzima, najveća i najrasprostranija planina Crne Gore. Nadovezujući se na visoravan Durmitora i protežući se od Žabljaka prema jugoistoku, oivičena sa sjeveroistočne strane kanjonom Tare, a sa jugozapadne strane kanjonom Morače, sa dva najveća i najimpozantnija crnogorska rječna kanjona, proteže se sve do kolašinskih i mojkovačkih udolina, na suprotnoj strani. Na severozapadnoj strani su kanjoni Tušinje i Bukovice, koji planinu oivičavaju sa te strane.
Sinjajevina je dugačka 40 km i široka 15 km i proteže se pravcem SZ-JI. Jugozapadna stijene masiva Sinjajevine dominiraju iznad kanjona Morače, dok sa druge strane sjeveroistične stene ovog masiva spuštaju u prelepu i dugu dolinu Lipova. Pretpostavlja se da su preko površi Sinjajevine nekada tekle reke, o čemu govori ogroman broj suvih dolina, njihova razgranatost i različitost. Dakle, fluvijalna erozija, nekada očigledno vrlo razvijena, ostavila je svoje tragove – fosilne rječne doline kroz koje sada ne protiču rječni tokovi.
Sinjajevina se nalazi u centralnom dijelu Crne Gore. Pored rijeka Tare i Morače, Sinjajevinu okružuju planine, i to Durmitor na sjeverozapadu, Ljubišnja na sjeveru, Bjelasica na istoku-jugoistoku, Moračke planine i Maganik na jugozapadu. Najveći dio Sinjajevine je visoka, prema sjeverozapadu nagnuta visoravan sa zatalasanom površinom što se prostire u nedogled, sa prosječnom visinom oko 1600 m. Visoravan ima karakter velikog pašnjaka, bez većih šuma, dok se pri tom često ističe bezvodnost, iako ima nekoliko nepresušnih izvora, kao i onih koji će u sušnim godinama presušiti. U većem dijelu površine Sinjajevine nije došlo do tektonskog nabiranja, na koji način su nastali ostali okolni visoki masivi i duboki kanjoni. 
Sinjajevina je uz to u centralnom dijelu najvrletnijeg planinskog područja Crne Gore, okružena planinskim masivima gdje su lednička i tektonska dejstva bila odlučujuća i dramatična. Mada, jedan deo Sinjajevine, u koji se sa jugoistoka iz pravca Kolašina uvlači i zaseca dugačka dolina Donjeg i Gornjeg Lipova, kroz koju teče Plašnica kao pritoka Tare, okružen je impresivnim vrhovima i visokim stenovitim liticama.
Dolina je nastala kretanjem lednika koji se spuštao sa njenog vrha, sa severozapada, a sa desne strane su mu priticali lednički krakovi koji su oblikovali krečnjačke vrhove, dok je konačan oblik ovom prostoru dala erozija. Upravo zbog toga je dolina Lipova oivičena najvišim vrhovima, sa severa nešto pitomijim, gde dominira Jablanov Vrh (2203 m), dok se na suprotnoj strani i nad kanjonom Morače uzdiže čitavo bogatstvo zavidnih stenovitih vrhova, što okružuju najviši vrh masiva Babji Zub (Torna, 2277 m). Ovaj dio Sinjajevine se uklapa u prekoputni ambijent Moračkih planina, između kojih visinu ova dva masiva naglašava impresivna dubina kanjona Morače.
Najviši vrhovi Sinjajevine su: Babji Zub (2277 m), Vranova Glava (2215 m), Jablanov Vrh (2203 m), Gradište (2174 m), Sto (2172 m), Savina greda (2101 m), Veliki Pećarac (2042 m), Veliki Starac (2022 m), Babin vrh (2013 m), Bavan (1993 m), Crni Vrh (1964 m), Sto (1959 m), Umovi (1945 m), Mali Pećarac (1944 m), Korman (1923 m), Mali Starac (1921 m) i Kazani (1864 m). Svakako, najimpresivniji od ovih vrhova su Babji Zub, Jablanov Vrh, Gradište, Stolovi i Umovi.
Sinjajevina ima više oblačnih dana nego ostale, pa čak i obližnje Moračke planine, a kada prođe nevrijeme i oblaci se povuku, posljednji će se povući sa ove planine i njenog najvišeg vrh Babjeg Zuba.
Planinsku ljepotu Sinjajevine obogaćuju prelijepa jezera, pre svega Zabojsko jezero, koje se nalazi na domak kanjona Tare, kao i Zminičko jezero, koje se nalazi na granici Sinjajevine i Durmitora. Zabojsko jezero nalazi se na 1477 m, površina mu je 27.500 kvadratnih metara, dužina 265 m, širina 165 m, a maksimalna dubina 19 m. Zminičko jezero je na visini 1295 m, dugačko je 230 m, široko 120 m, sa maksimalnom dubinom 4 m. Teren Sinjajevine pored planinarenja pruža velike mogučnosti za gorski biciklizam i nordijsko skijanje.
Nezaboravan je vidik sa Babjeg Zuba. Pre svega, to se odnosi na gorostasnu, 1.500 metara visoku, severoistočnu stranu Kape Moračke (2227 m), bogato izrezbarenu radom lednika i bujica vode, bojama različitih tonova po spratovima. Pogled sa najvišeg vrha Sinjajevine otkriva iz ptičje perspektive skrivene kutke ove planine i njene ledničke cirkove, zupčaste rubove grebenova, prostranstva i masu zaravnjenih gromada Gradišta i Jablanovog Vrha, ledničku tvorevinu, dugu dolinu reke Plašnice, a u daljini nepreglednu Sinjajevinsku ploču sa moćnim Durmitorom u zaleđu. Panoramu sa vrha dopunjuje i pogled na masiv Maganika, kao i na impresivne Komove i Prokletije iza njih, kao i na prostranu Bjelasicu.
(visokogorcicg.com)