Čitav konjuški kraj i lijepo selo Japan (1090m), već poznato u javnosti zbog svog neobičnog imena, smješteno tik ispod Vasojevićkog Koma blizu bistrih planinskih rijeka, Mojanske, Desne i Perućice, startna je tačka mnogih skrivenih pješačkih i biciklističkih staza koje tek treba da budu markirane, promovisane i turistički valorizovane. Jedan od tih prirodnih dragulja koji su manje poznati, a nude više ljepote nego neka druga popularnija mjesta jeste planina Mojan i kompletan pogranični dio sa Albanijom od Carina pa sve do gusinjskog Grnčara. U ovom tekstu predstavljamo kružnu stazu kojom ćemo pješačiti do Mojana a vratiti se nazad stazom preko Vučjeg jarka, Gornje vode i Bradavca.
Čitav konjuški kraj i lijepo selo Japan (1090m), već poznato u javnosti zbog svog neobičnog imena, smješteno tik ispod Vasojevićkog Koma blizu bistrih planinskih rijeka, Mojanske, Desne i Perućice, startna je tačka mnogih skrivenih pješačkih i biciklističkih staza koje tek treba da budu markirane, promovisane i turistički valorizovane. Jedan od tih prirodnih dragulja koji su manje poznati, a nude više ljepote nego neka druga popularnija mjesta jeste planina Mojan i kompletan pogranični dio sa Albanijom od Carina pa sve do gusinjskog Grnčara. U ovom tekstu predstavljamo kružnu stazu kojom ćemo pješačiti do Mojana a vratiti se nazad stazom preko Vučjeg jarka, Gornje vode i Bradavca.
Polazak je kod mosta u Jošanici (930m), od Dagove kafane, odakle kolskim putem pratimo uzvodno tok Mojanske rijeke sve do istoimenog katuna (1133m) koji je smješten na lijevoj obali rijeke odmah ispod Ogorele glave (1561m), u podnožju Komova. Na tom mjestu je raskršće puteva gdje sjeverni krak vodi prema Carinama (put nije povezan za motorna vozila) a južni krak ide ka Surdupu i tu se završava. Tim južnim krakom otpočinjemo dugotrajni uspon i vrlo brzo nailazimo na temelje nekadašnje vojne karaule (1207m), odakle nastavljamo vidljivom pješačkom stazom, prvo preko jedne zarasle livade, pa strmim dijelom kroz staru bukovu šumu nakon čega ponovo izlazimo na veću livadu (1450m) smještenu tačno između Vujeve planine i Surdupa. Na kraju te livade počinje gotovo pravolinijski, jako strmi kameniti uspon koji mještani nazivaju Skala kojim se stiže na Mojan (1845m).
Centralni dio Mojana je jedna velika pašnjačka površina, kao fudbalsko igralište ravan lednički cirk koji je sa tri strane okružen vrhovima Mali Mojan (2103m), Veliki Mojan (2157m) i Suvi vrh (1960), dok je zapadna strana skroz otvorena prema Carinama i kroz nju Mojanska rijeka koja izvire baš ovdje bučno propada u stotine metara dubok ambis formirajući fenomenalne slapove koji su naročito lijepi u kasno proljeće kada se tope snjegovi. Nekada davno ovdje i na Vujevoj planini su bili katuni u koje su izdizala najstarija kučka bratstva ali je prije dva vijeka skadarski paša planinu Mojan dodijelio albanskim plemenima a Kuči su se povukli ka Bindži i Carinama. Svuda su vidljivi ostaci kamenih klada (stanova) arhitektonski tipičnih za ovo područje.
Livadom nastavljamo jugoistočno prema vrhu Veliki Mojan koji je se nalazi na graničnoj liniji sa Albanijom, sa koga je odličan vidik na Komove i Prokletije, a nakon osvajanja vrha nastavljamo podno Malog Mojana prema napuštenim katunima Vučja rupa (1853m) i Gornja voda (1880m) koji su smješteni ispod vrha Paunova (2086m), a te lokacije su takođe prepoznatljive po ostacima kamenih stočarskih stanova.
Od Gornje vode staza nastavlja ispod Ilijine glave (2165m) i prolazi stranom preko većih sipara i krušljivih stijena, nakon čega se izlazi na veliku pašnjačku čistinu Bradavac (1873m) koji se nalazi sjeverno ispod vrhova Žijeva (2129m) i Đurovac (1968m).
Sa Bradavca se spušta u katun Ravni, na kome se nekada nalazila karaula, a od katuna Ravni (1560m) postoji makadamski put kojim ćemo preko sela Miškovića žar (1050m) zatvoriti ovaj planinarski krug povratkom u Jošanicu.
Ovo je ruta izuzetne ljepote pograničnim krajem koji geografski pripada planinskom vijencu Komova i koji se od skoro nalazi u zoni Regionalnog parka prirode „Komovi“ a uvršten je i u Emerald mrežu biodiverziteta koje na osnovu Bernske konvencije o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa treba posebno zaštititi.
Sama staza je dio graničarske maršute bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) kojom se preko Asanca, Biograda i Lipovice može dalje pješačiti do Prokletija. Stazu su nekada održavali vojnici ali danas je neodgovorno prepuštena propadanju i zarastanju, tako da nije markirana i na nekim mjestima se kratkotrajno potpuno gubi u kamenu ili travi tako da ne treba kretati bez GPS trekloga. Sem toga, ovo je izrazito divalj i pust kraj, sklon maglama i nevremenu, nastanjen divljim zvijerima i stazu treba obavezno proći u društvu.
Izvori su obilježeni na mapi.
Do kraja 2016. godine u Jošanici će proraditi studentsko-rekreativni i planinarski dom sa kamp parcelom, potpuno opremljen svim outdoor rekvizitima, od bicikla, kajaka, mušičarskog pribora do krplji i turno skija, sa sportskim terenom, tako da će se tu moći po povoljnim cijenama i prenoćiti ili uživati par dana u istraživanju Komova i okolnih planina.
(Pedalaj.me)