Slobodno penjanje ili freeclimbing, za hrabre to je prilično uzbudljiv i ugodan način da se pobjegne od jednolične svakodnevice, uzbudljivo fizičko iskustvo tokom koga se na određeni način zabavljate, dok ste istovremeno zaokupljeni proračunavanjem rizika.
Slobodno penjanje ili freeclimbing, za hrabre to je prilično uzbudljiv i ugodan način da se pobjegne od jednolične svakodnevice, uzbudljivo fizičko iskustvo tokom koga se na određeni način zabavljate, dok ste istovremeno zaokupljeni proračunavanjem rizika.
FREECLIMBING
Zvanična definicija slobodnog penjanje bila bi da je to ekstremni sport odnosno način napredovanja i usavršavanja u sportsko penjačkim i alpinističkim sportovima.
Osnovna karakteristika slobodnog penjanja je u tome što nije dozvoljeno korištenje bilo kakve opreme za napredovanje, samo vlastita snaga i tehnika, oprema za slobodno penjanje služi
isključivo za osiguranje od padova. U savremenom penjanju, padovi su uobičajena tj. praktično nezaobilazna stvar. Svaki pad predstavlja rizik, međutim, uz modernu opremu i kvalitetne fiksirane klinove, kao i uz pažljivo osiguravanje, rizik je sveden na prihvatljivu mjeru.
Po riječima jednog od najboljih penjača svijeta, Rejnolda Mesnera, penjanje je "proračun rizika", ako je procenat rizika preveliki, onda pustolovinu zamjenjuje opasnost po život!
Pri penanju, cilj vježbe je postati dovoljno stručan da tačno procijenite situaciju, pa se povući, ili ni ne započeti, ako je opasnost od ozbiljne nesreće prevelika! Kad to tvrdi Mesner, koji se popeo na sve vrhove veće od 8000 m i koji je prvi prošao neke od najekstremnijih uspona svijeta (i preživio), onda je to sigurno dobar savjet!
U stvarnosti, penjanje je samo igra. Niko se ne mora penjati po planinama i stijenama – to je samo zabava koja pruža satisfakciju i praktikuje se, kako kaže Mesner, ’"jer stijene su tu"!
Evo i nekoliko savjeta od najiskusnijih:
Kao prvo usavršite penjanje na jednostavnijim i niži stijenama. Usavršavajte tehniku i potrudite se da budete dobri prije nego se okuražite za veće izazove.
Ovaj savjet ćete često čuti : držite ruke pravo! Ali neminovno je da ćete morati da savijete ruke kada krenete ka sledećem hvatu. Ali kada stojiti na ivici dobra je ideja da držite ruke ispružene. Svaki početnik će krenuti da se penje prvo rukama, što je velika greška. Nikada se ne treba puno ispružati, i uvijek započeti pokret nogom! Savijte desnu nogu koliko možete i desnom rukom hvatajte se za oslonac (i obratno), sa kukovima pribijenim uz stijenu. Mnogi penjači penju se sa rukama i nogama ispruženim ravno kao da se penju uz merdevne, dok vrhunski penjači ne idu nikad tako pravo! Jedna strana tijela je uvijek iznad druge sa spuštenom suprotnom nogom.
Nosite dobru obuću, odnosto ako možete tražite najnovije modele, pošto je to jedina vrsta opreme koja vam može pomoći u penjanju! Gledajte da ne budu preuske.
Izbjegavajte povrede prstiju i šaka! Uobičajeno je da penjači u prve dvije tri godine pokidaju tetivu! Početnici teže da se što prije uhvate u koštac sa većim izazovima oslanjajući se na brzo dobijenu snagu i energiju, a ne tehniku, što stvara lažan osjećaj spremnosti što dovodi do čestih lomova i prekida tetiva.
I zadnji savjet, najvažniji od svih, vježba i samo vježba! Ne treba da vas brinu neuspjesi jer su oni sastavni dio svakog izazova, ko je uporan uspjeće!
Još da pomenemo načine i stilove slobodnog penjanja :
On lead (u vođstvu) - penjač se penje kao prvi te sam postavlja smjer (ukopča međuosiguranja i konop u već postojeće spitove)
On sight (na pogled) - penjač slobodno prođe smjer kojim se prvi put penje bez poznavanja ikakvih informacija o smjeru
On flash - penjač slobodno prođe smjer koji prvi put penje, ali ima određene informacije o njemu.
Top-rope (osiguranje odozgo) - slobodno penjanje sa osiguranjem kroz sidrište. Najsigurniji način penjanja koji se najčešće koristi u školama penjanja.
Red point (crvena tačka) - penjač slobodno prođe smjer kojim se već penjao (normalno bez pada ili odmaranja uz korištenje opreme)
Slobodno penjanje - penjanje uz osiguranje u kojem penjač za uspon koristi snagu svojih mišića i tehniku te sva prirodna hvatišta na stijeni.
Solo penjanje - penjanje bez osiguravatelja, ali sa osiguranjem. Penjač se osigurava od pada posebnim napravama.
Solo integrale - penjanje bez korištenja bilo kakvih načina osiguranja. sasasaassasasOvakvo penjanje zahtjeva izrazitu koncentraciju i hrabrost (ludost :) ) jer u slučaju pada završavaju sa težim povredama ili smrću!
Tehničko penjanje - penjač se kod uspona koristi opremom (povlači se za konop). Najčešće se koristi kod višedužinskih uspona ili kod uspona koje ne možete proči slobodno.
Redakcija PUTOKAZ-a