31
Tue, Jan

Planinarenje

Sredina tridesetih godina prošlog vijeka predstavljala je epohu kada se borba za prvi uspon na sjevernu stijenu Ajgera nalazila na vrhuncu.

Sredina tridesetih godina prošlog vijeka predstavljala je epohu kada se borba za prvi uspon na sjevernu stijenu Ajgera nalazila na vrhuncu.

001 Toni Kurtz

 Zaljubljenici u visine i adrenalin su pokušavali da savladaju drugi od zidova „tri problema Alpa” (pored Ajgera, severni zid Materhorna (popeo se 1931) i severni zid Grandes Jorases (1938)), gdje se trka ubrzo pretvorila u pravo more pokušaja uspona od strane alpinista i planinara. Prva žrtva na "Nordvand" je poginula 1935. godine, ali je najpoznatija tragedija iz 1936. godine, koju je detaljno opisao u knjizi Bijeli pauk (1984) Anderl Heckmair, glavni protagonista prvog uspješnog uspona preko zida "Ljudoždera" kako su Ajger tada nazivali, 1938 godine. O tragičnom usponu (i silasku) iz 1936. snimljen je i film Sjeverni zid (Nordvand, 2008).

 

Njemci Andreas Hinterštojser i Toni Kurc i Austrijanci Vili Angerer i Edi Rajner su 18. jula ušli u zid na novoj liniji i popeli se na ključnu tačku u njegovom donjem dijelu (okretna traverza kojom je Hinterštojser upravljao, danas poznata kao Hinterštojser traverza) , što se potom pokazalo kao zamka. Kako se vrijeme pogoršavalo, po jakom nevremenu, i pošto je Angerer pogođen kamenom u glavu i teško povrijeđen, odlučili su da se spuste. Uspješno su se uputili ka prelazu. U lošim uslovima i na izmaku snaga više nisu mogli u suprotnom smjeru.

 

 

002 Toni KurtzLavina koja se tada odronila bila je kobna za trojicu penjača. Samo je Toni Kurc preživio i polako se spuštao konopcem ka švajcarskim vodičima, koji su priskočili u pomoć i probili se skoro do njega kroz željezničko okno u Ajgerovom zidu kroz koji prolazi pruga.

 

Međutim, nisu mogli do njega, ali su uspeli da mu daju konopac kojim je mogao da se spusti do njih. Kako je sudbina naložila, konopac je bio prekratak i vezali su ga dodatnim. Taj čvor je zaustavio Kurca na putu dolje, kada nije mogao da prevuče karabiner smrznutih ruku. Proveo je još jednu strašnu noć viseći o konopcu, spasioci su mu skoro mogli da dodirnu cipele svojim cepinima, a onda je samo tiho promrmljao: „Ich kann nicht mehr, es geht nicht“ (ne mogu više, ne mogu, ne radi) i umro. To se dogodilo 22. jula 1936. godine.

 

Tragediji su uživo prisustvovali užasnuti turisti u Klajn Šajdegu i Grindelvaldu, i naravno, u tadašnjoj štampi, dobila je adekvatnu medijsku pažnju.

Izvor: Slovenski plezalni portal