Iako rođena u Parizu, Karolina Caramia Ilić sa svojih 19 godina odlučuje da se vrati svojim korijenima, zemlji odakle joj potiče majka, Crnoj Gori.
Iako rođena u Parizu, Karolina Caramia Ilić sa svojih 19 godina odlučuje da se vrati svojim korijenima, zemlji odakle joj potiče majka, Crnoj Gori.
“Tata mi je iz Srbije, majka iz Crne Gore, ali sam zaljubljena u ovu zemlju, zato sam i došla ovdje. Živim u Baru. Radim kao turistički vodič, freelance za Francuze već 11 godina”, počinje Karolina priču za Portal Analitika.
Oduvijek je ona sa divljenjem posmatrala planine i pitala se "Kakav je pogled odozgo?". Biti na vrhovima, posmatrati sa visine šta je sve priroda uspjela da stvori oduvijek je bio njen skriveni san. Počela je da ga ostvaruje prošle godine u Crnoj Gori, zemlji brda, kamenja i netaknute prirodne ljepote.
"Odlučila sam da probam u aprilu 2016. godine, kada je bila moja prva planinarska tura, na izvor Morače, na oko 1500 metara nadmorske visine. Od tog momenta nisam prestajala", priča Ilić.
Svaki slobodan trenutak koristi da bi otkrila neistražena područja, trenirala svoju izdržljivost, pela se na vrhove.
Osvajanje najvećih evropskih vrhova
"U mojoj lijepoj Crnoj Gori sam se pela po Durmitoru, Komovima, Prokletijama, Rumiji, a omiljena planina mi je naravno krov Crne Gore, Bobotov Kuk sa 2523 mnv. Ne smijem da zaboravim Rumiju 1595 mnv, koja mi služi kao trening za veće uspone na koje često odlazim sama", govori ona.
Iako priznaje da joj je krivo što svoju ljubav nije otkrila ranije, za samo godinu dana ona je osvojila najveće evropske vrhove. Dok ima snage, kaže, baviće se planinarenjem.
"U junu sam se popela na najviši vrh Evrope Elbrus, koji je visok 5642mnv.U avgustu sam osvojila francusko Mon Blan, a u septembru sam osvojila Triglav i Presojnik koji se nalaze u Sloveniji. U jednom danu sam osvojila pet vrhova Olimpa u Grčkoj što rijetko ko radi, od kojih je bio vrh Mitikas 2917mnv, i vrh Stefani koji rijetko ko penje jer je malo opasniji", priča u jednom dahu Karolina.
U posebnom sjećanju će joj ostati osvajanje najvišeg vrha Austrije Grossglockner-a
"To je bio prvi moj uspon van Crne Gore, prvi susret sa tehničkom opremom, kao što su dereze, cepin, užad, naveza. Tamo sam naučila kako se funkcioniše sa manlo kiseonika, ali sam imala prave ljude oko sebe”, prisjeća se Karolina i dodaje da je jako ponosna na uspon na najviši vrh Evrope, Elbrus.
“To je dug proces, hoda se unedogled i nikad kraja, a i jako je velika visina, tada u vazduhu ima skoro 50% manje kiseonika nego na šta je ljudsko tijelo naviklo, sve ide sporije, svaki pokret traži više snage i koncentracije. Ja bila u odličnoj ekipi i tada je sve moguće tada”, kaže Ilić.
Ona misli da je za bavljenje ovom vrstom sporta najbitnija ljubav i velika želja za uspjehom.
“Naravno, i prava ekipa i odgovarajuća oprema. Nikada ne treba odustajati, pogotovo ne na prvoj prepreci. Ne zaboravite da će planina uvijek biti tu, ali mi ne. Majka priroda može dati sreću i zadovoljstvo, ali nosi i opasnost ako se ne poštuje. Planina uči čovjeka o sebi i o životu, i o tome da je sve moguće ako čovjek to poželi, ima veliku volju i uporan je”, kaže..
Veliki planovi za 2018. godinu
Pripreme za velike uspone su i fizičke i psihičke.
“Treba se odlaziti u planinu što je češće moguće i biti što izdržljiviji, ali i ne zaboraviti da je mnogo toga u glavi, da je to borba sa samim sobom i sa granicama koje sebi čovjek odredi i odluči da prevazidje ili ne”.
Karolinini planovi za 2018. godinu su veliki, ali mnogo toga zavisi od sredstava, jer zahtjevnije ekspedicije puno i koštaju.
“U januaru idem na vrh Argentine tj vrh Južne Amerike- Aconcagua 6962 mnv, do sada su samo dvije žene iz Crne Gore bile na tom usponu. Ako bih našla sredstva u maju bih probala vrh Denali koji ima takođe preko 6000 mnv. Želim da se popnem na vrh Aljaske koji do sada nijedna žena u istoriji Crne Gore nije osvojila. Željela bih da podignem planinarenje na veći nivo, pogotovo što se tiče žena u Crnoj Gori”, zaključuje Ilić priču za Portal Analitika.