17
Thu, Oct

Izvještaji sa akcija

Spremamo se ja i moj drug odavno. Spremamo se da noćimo u prirodi, u planini. Hoćemo da konačno, nepovratno, srastemo s njom.

Spremamo se ja i moj drug odavno. Spremamo se da noćimo u prirodi, u planini. Hoćemo da konačno, nepovratno, srastemo s njom.

Sa zalaskom sunca sator ce biti podignut

Samo da bismo bolje uživali moramo da ispunimo preduslove: ranac, šator, vreća, podmetač. Nije zgodno ići i patiti se. Ili vratiti se bolestan. Ili, ne daj bože, povrijeđen. Tako da se mora ponijeti. I to i svijetlo neko i nož i nešto za potpalu i ćebe za pred zoru i svašta još.

Ljeto nam je zamalo izmaklo. U stvari, idemo zadnjeg dana ljeta (21.9.2013.), a sjutradan smo već u jeseni. Idemo na krunu planinsku, na sinonim strašnog i lijepog, negdje daleko, neopisivo i bezvremeno - na Durmitor.

Zalazak sunca nad Vrazijim jezeromPolazimo popodne, ide i Maja s nama. Nemamo čvrsti plan gdje ćemo prespavati, ali znali smo da pored nas mora biti neko jezero. Već zamišljam jutarnje umivanje u njemu. Stižemo na planinsku površ. Drugačije se osjećamo, treperimo. Srđa je smiješan u šorcu i papučama na 10̊ C. Poslije malo premišljanja, a i lutanja, vozimo se ka Vražjem i Ribljem jezeru. Prvo idemo na Riblje, ali mnogo nam je ševara i bare, a i nekih kuća iznad. Imali smo sreće, tu smo našli veliku suvu granu koju smo nogama izlomili i stavili u auto, jer znali smo da drugu priliku za drva nemamo. Vraćamo se unazad 500m, okružimo Vražje jezero i pronađemo na obali odlično mjesto za šator. Da nijesmo samo mi zaključili da je mjesto dobro, znali smo po primitivnom ognjištu.

 

Pogled na Durmitorski masiv sa satorskog ulazaU zadnji čas. Nevješti oko šatora, završavali smo montiranje sa zalaskom sunca. Srđa je po dnu ognjišta postavio oblutke, radi vlage, a i da drži bolje temperaturu. To se pokazalo odličnim. Pekli smo meso, direktno bačeno na žar i posoljeno. Bio sam zaboravio taj osjećaj – nešto ukusnije godinama nijesam probao.

Hladno je, duva na momente. Gledam na termometar, ima 7̊ C. Pred zoru će biti još hladnije. Ali ne mari. Neka je toplo onima u gradu, što ostaše u svojim ugrijanim krevetima.

Neosvojeni vrhovi

Nama ne mora, neposrednije je ovako. Nama ne treba, bolje se pamti. Fotografišem okolo, Srđa čak svira gitaru, pjevamo. Povremeno se sjetim da situacija i nije baš uobičajena, smijem se od zadovoljstva. Već je kasno, idemo na spavanje. U tim trenucima, dok fotografišem šatore osvijetljene lampama, pored jezera, u tom neviđbogu, pored jezera koje se čak imenuje vražjim, osjećam zadovoljstvo, stapanje sa prirodom, sa noći, sa hladnoćom. Odjednom čujem vragove i utopljenike, čujem žene plemena Kriča koje zovu svoje umrle ratnike. Za mene, ovo je noć otkrovenja, nestvarna i uzbudljiva.

Pjesma uz rostilj

Spavanje i nije baš bilo na nivou. Kišilo je, šuškalo, talasići su lupkali o obalu. Jutro je bilo maglovito, hladno, nije bilo romantike u umivanju u jezeru. Dok smo pili topli čaj, gledali smo životnu dramu – nekoliko vrana je preko jezera jurilo galeba.

Spakovali smo se i krenuli u pravcu Sedla (1907mnv) s namjerom da se ispenjemo na Prutaš (2393mnv), ali kad smo stigli tamo, nijesmo mogli stajati od jačine vjetra, pa smo odustali. Odvezli smo se s druge, zaklonjene strane Durmitora i sa puta za Malu Crnu Goru skrenuli pješice lijevo i obišli Jablan jezero. Popodne smo krenuli natrag vozeći se starim putem, prošli kroz Šavnik, Petnjicu, obišli Nevidio, pa preko Boana i Gornje Morače na Miosku i kroz Platije do Podgorice.

Laku noc sviraciOvih dana pada mi često na pamet da svake večeri jezero vražje šumi podno Durmitora, a on savija maglu i vjetrove oko svog tijela, nesmetano, nemarno, kao što je to činio od postanka vremena.

Ako ste se uspavali u kolotečini, ako vam se čini da su avanture i nevjerovatni predjeli daleko i negdje drugo, probajte. Probajte ovu ili neku drugu priču koja je tu, nedaleko od vašeg doma, čeka vas da budete njen dio, makar na jedan trenutak, kao što je i predodređeno.

Autor:                           
Željko Šćepanović                 
Dobitnik prve nagrade na konkursu "Pokaži PUT!"
u kategoriji "Najbolji izvještaj iz prirode".

 

Kisno jutroKoliba 1Sa puta prema SedluSkupljajuci drva pored Ribljeg jezera