19
Sun, Nov

Herbarijum

Za kilogram silfiona u dalekoj prošlosti mogli biste dobiti kilogram zlata, ali danas rijetko ko zna da je ta biljka uopšte postojala.

Za kilogram silfiona u dalekoj prošlosti mogli biste dobiti kilogram zlata, ali danas rijetko ko zna da je ta biljka uopšte postojala.

silfionsilfion3Nije izgledala naročito egzotično: imala je grub korijen, veliko lišće i mnoštvo žutog cvijeta, ali je imala miris koji je otkrivao vrijednost njenog hemijskog sastava. Bila je i ukusna pa se koristila u kuhinji - pržila, stavljala u umake ili blaširala i jela kao povrće. 

Korijen se jeo svjež, začinjen sirćetom, a navodno se davala ovcama, kako bi njihovo meso postalo nevjerovatno meko. Osim toga, od njenih delikatnih cvjetova pravili su se parfemi. 

Legenda kaže da su se Rimljani predvođeni Batusom oko 630. godine prije nove ere iskrcali na libijskoj obali i da su tamo osnovali grad Kirenu. Prema njoj se cijela Libija nekada zvala Kirenaika, što je naziv i današnje libijske istočne pokrajine. To je bilo silfion4jedino mjesto gdje je rasla biljka silfion, a s vremenom je postala najvažniji dio bogatstva grada toliko da su njen simbol stavljali na svoj kovani novac. 

Iz egipatskih je zapisa vidljivo da je korištena u gotovo svim receptima za ljekove za sva moguća stanja - od bola u kičmi, upale grla i trovanja, do gubavosti, i za izazivanje pobačaja. 

Naposljetku, biljka je bila neizostavna i u spavaćoj sobi, gdje se njen sok pio kao afrodizijak.silfion2 Soran je pisao da bi žene trebalo da piju sok napravljen od male količine silfiona, veličine graška, jednom mjesečno. Dodaje da biljka "ne samo da sprječava začeće nego i uništava postojeće". 

I Dioskorid, još jedan drevni ljekar-travar, ju je davao pacijentima u iste svrhe. Plinije Stariji u svojoj Istoriji prirode tvrdi da je posljednja stabljika silfiona predata rimskom caru Neronu kao "raritet", a on ju je, prema nekim izvorima, odmah i pojeo. 

Rimljani su toliko obožavali silfion da su biljku često spominjali u pjesmama i velikim književnim djelima, a vjekovima su njihovi carevi imali monopol nad njom, piše BBC. 

Međutim, danas se ta biljka ne može pronaći (ili još nije prepoznata). Neki misle da je do istrjebljenja došlo zbog prevelike potražnje, dok drugi tvrde da se ona danas krije u ruhu neke "obične mediteranske biljke". 

Prema legendi, silfion je prvi put otkriven nakon što je "crna kiša" pala širom istočne obale Libije prije dvije i po hiljade godina, a od tada su je vjetrovi raširili dalje od visoravni gdje je pronađena. Ipak, problem je bio u tome što Grci i Rimljani nisu pronašli način za njen uzgoj u tuđini, pa ju je navodno naposljetku dotuklo crno tržište. 

Express.hr