Ne postoji životinja koja čovjeka fascinira više od zmije, niti ona koje se on više plaši.
Ne postoji životinja koja čovjeka fascinira više od zmije, niti ona koje se on više plaši.
Sve češće nas mediji pozivaju na oprez zbog pojave zmija u dvorištima, kućama i slično. Ipak, strah od zmija je većinom neopravdan, jer se one trude da nas, uostalom kao i mi njih, izbjegavaju dok je njihova uloga u prirodi višestruko značajna.
U Crnoj Gori je nastanjeno ukupno 15 poznatih vrsta zmija od kojih su samo 3 otrovne a to su: Poskok (Vipera ammodytes), Šarka (Vipera berus) i Šargan (Vipera ursinii).
Shodno tome, mi u Crnoj Gori nemamo razloga za pretjerani strah od zmija u poređenju sa ljudima sa nekih drugih kontinenata.
Sve tri pomenute vrste imaju na gornjoj strani tijela izraženu cik-cak šaru a njihova dužina se najčešće kreće od 50 do 70 cm.
Zmije kod nas se mogu sresti od ranog proljeća do kasne jeseni.
Poskok, naša najveća otrovnica, je najzastupljenija na području južne i centralne Crne Gore.
“To je vrsta koja se može sresti na gotovo svim mjestima do 1.500 mnv. Preferira osunčana staništa, kao što su kamenjari, otvorene osunčane šume, žbunje i slično. Često se nalazi u neposrednoj blizini naselja. Ova vrsta je u Srbiji zaštićena”, kaže profesor biologije Tomislav Tomović za Kodex.
Šarka je uglavnom zastupljena na visokoplaninskim predjelima sjevernog dijela naše zemlje.
“Šarka se obično povezuje sa visokoplaninskim staništima, ali ove vrste ima i u nizijama”, kaže Tomović.
Prema riječima Tomovića, šargan je naša najmanja otrovnica, ujedno i najbezazlenija.
“Za sada je poznato da se nalazi na svega nekoliko lokaliteta u Crnoj Gori na Lovćenu, Durmitoru i Bjelasici. Prema Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode, ova vrsta je ranjiva”, kaže profesor biologije za portal Kodex.
Zmije u prirodi imaju višestruke koristi. Jedna od najbitnijih uloga zmija u prirodi je regulacija brojnosti sitnih sisara, prije svega glodara koje smatramo štetočinama.
“Mi nijesmo svjesni koliko zmije pojednu glodara dnevno, mjesečno, godišnje. Ogromnu vrijednost ima i zmijski otrov. Širok spektar lijekova koji se proizvode i koriste na bazi su zmijskog otrova, kao što su lijekovi za regulisanje pritiska, za liječenje tumora...”, ističe profesor Tomović.
Dodaje, da se osim u proizvodnji lijekova, zmijski otrov koristi u hirurgiji za lijepljenje tkiva prilikom transplatacije organa ili operacije. Šivenje nije potrebno već se lijepi komponenta dobijena iz zmijskog otrova i rezultati su pokazali da rez bolje zarasta.
Kako izbjeći ujed zmije i prva pomoć
Zmije tokom dana obično miruju na nekom skrovitom mjestu i po pravilu izbjegavaju ljude.
Čovjeka napadaju samo u samoodbrani,ako ih nagazi ili uznemiri. Da bi se zaštitili od ujeda zmije, treba preduzeti sledeće:
“Ne smije se ići bos po travi, kamenju i šumi. Valja se dobro obući , najsigurnije je u čizmama.Poslije ujeda zmije ostaju dvije rupice od zuba, razmaka sedam do osam milimetara. Ranice odmah krvare, osjeća se bol a ubrzo se i otok javlja. Jedan od glavnih sastojaka zmijskog otrova je hemoragiun, koji izaziva rastvaranje crvenih krvnih zrnaca i razjeda kapilare sudova uslijed čega krv izlazi iz sudova u tkivo. Iz tih razloga ujedeni izlučuju krvavu mokraću”, objašnjava Tomović.
Od prve pomoći, savjetuje on, treba primijeniti samo istiskivanje mjesta ujeda do pojave sukrvice: rana se nikako ne smije isisavati jer postoji velika šansa da u usnoj duplji postoji mikro-ranica preko koje otrov može ući u krvotok.
“Jedino što se još može uraditi odmah nakon ujeda jeste spajanje ranica ujeda finim rezom (skalpelom ili nožem), čime se povećava površina za istiskivanje otrova. Otrov koji se zadržao na površini kože treba jednostavno obrisati suvim ubrusom (otrov ne može da prodre kroz neoštećenu kožu). Ujedeno mesto po mogućnosti tretirati hladnim oblogama”, dodaje Tomović.
Osobi koju je ujela zmija treba dati što više tečnosti, najbolje vode.
Prema njegovim riječima, uzimanje alkohola, kafe, čaja, energetskih pića ili bilo kojih lekova, nije dozvolјeno: većina tih supstanci dovodi do širenja krvnih sudova i povećavanja propustlјivosti njihovih zidova (jednom rečju, pospješuje se cirkulacija krvi), čime se olakšava prodiranje otrova dalјe od mjesta ujeda.
Takođe, napominje, izuzetno je važno i da se ujedena osoba umiri: panika i nagli pokreti ili trčanje, između ostalog, ubrzavaju cirkulisanje krvi (i limfe) kroz organizam i doprinose širenju toksina kroz organizam.
“Važno je imobilisati ujedeni ekstremitet. U nekim slučajevima (kada ste znatno udalјeni od naselјenog mjesta) može se primijeniti i podvezivanje ako je osoba ujedena za ekstremitet (ruku ili nogu). Podvezivanje se vrši uz oprez, jer se u slučaju neadekvatne podveske ili dužeg zaustavlјanja krvotoka može nanijeti šteta veća od one koju bi prouzrokovao sam otrov. Kao podvesku ne treba koristiti pertle, užad i slično, nego trakaste komade tkanine (na primjer, zavoj). Cilj podvezivanja nije potpuno prekidanje cirkulacije iznad ujedenog mjesta, nego njeno usporavanje, relativno ravnomjerno raspoređenim pritiskom na većoj površini”, objašnjava profesor biologije.
Navodi da u Crnoj Gori ne postoji tačni podaci o broju ujeda od zmija. Činjenica je da je stopa smrtnosti od istih izuzetno mala.
“Više ljudi strada od ujeda pčele ili od udara groma.Prema evidenciji zdravstvenih ustanova Crne Gore za pedesetogodišnji period od 1945-1995 godine registrovana su 4 smrtna slučaja usljed ujeda zmija otrovnica”, zaključuje Tomović.
Ukoliko primijetite zmiju, zaobiđite je, pustite je da prođe ili je, ako je baš neophodno, uklonite sa puta – dovoljno je pomjeriti je štapom. Nijedna zmija neće napasti čovjeka osim u samoodbrani.
Kodex.me