Knjiga „Mont Everest i mi“ kao svjedok osvajanja najvišeg vrha svijeta

Drame, tragedije, ushićenja i tuge koji su se desile prilikom tri ekspedicije PSD „Javorak“ na najveći vrh svijeta, Mont Everest, predstavljene su sinoć u Tehnopolisu u knjizi „Mont Everest i mi“, autora Radosava Rada Nikčevića. 

Kao vođa prve ekspedicije, Nikčević je svakog dana vodio dnevnik, pa ovo djelo oslikava sve događaje koji su se desili njemu, ali i onima koji su bili sa njim ka istom cilju.

„Mislim da je knjiga jedan integralni zapis događaja od ideje do realizacije, znači prva ekspedicija, druga ekspedicija i na kraju sam vrh, kad su se Crnogorci upisali u 65 nacija koje su imale tu privilegiju da se popnu na sam krov svijeta“, objašnjava Nikčević i dodaje da prva promocija ove knjige nije slučajno u Nikšiću, jer se ovdje sve začelo, ovdje je embrion crnogorskog planinarstva i alpinizma, koji je dostigao najveće visine.

„Ja sam dosad dao jedno pretnaestak primjeraka mojim prijateljima i drugovima i nepodijeljeni su utisci da se radi o jednom štivu, jednom događaju koji je zapisan i prosto su mi svi rekli „sad imamo osjećaj kao da smo mi tamo bili. Čita se u jednom dahu, zanimljiva je“, dodaje on.

 Da u ovom djelu ima mnogo toga poznatog nekom ko se 40 godina bavi planinarstvom i prati ekspedicije kazao je recezent knjige, Radovan Raco Mijanović .

„Rako je to uradio na jedan najbolji način, pokazao ono što je tokom penjanja problem. Ili je je to nešto što je uslovljeno vremenskim uslovima, odnosno samom planinom, ili nešto što je uslovljeno onim što je vezano za same penjače. Lakomisleno je shvatiti da je planina tek tako lagana, bilo koja, a isto je tako lakomisleno shvatiti da se alpinizmom, posebno visokogorskim može baviti bilo ko. Oni koji se odluče na ovakav poduhvat moraju u nogama imati dosta toga pređenog, u nižim planinama, u Alpima. Ovi momci su imali sve to odrađeno“, pojašnjava Mijanović ističući da su planinari poseban sklop ličnosti, koje su sklone individualizmu i da svi oni hoće da budu oni koji forsiraju, koji penju planinu te da zato biti u ekipi znači biti potpuno socijalizovan i shvatiti sve to što planina iziskuje, a da ova knjiga upravo to najbolje opisuje.

Jedan od učesnika ekspedicija, Marko Blečić podsjetio je da se one odigrale '96, 2009. i 2010, kada je konačno osvojen vrh svijeta, a, kako kaže, te emocije još uvijek traju.

„To se ne može zaboraviti, to je uspon koji se pamti za čitav život, kruna karijere. Ali eto, posle sedam godina konačno je izašla jedna knjiga u kojoj je opisan dio tih naših dogodovština koje smo tamo preživjeli, tako da će čitaoci moći da se upoznaju sa događajima koji su se dešavali“, zadovoljno ističe on i za kraj dodaje da ima još izazova, te da je plan da osvoje najveći vrh svakog kontinenta.