Kad jkoja su išla u obdanište krenu u školu, u danskom gradu Odenze će najvjerovatnije tamo ići biciklom.
Kad jkoja su išla u obdanište krenu u školu, u danskom gradu Odenze će najvjerovatnije tamo ići biciklom.
Neće ih voziti kolima. U nekim školama, automobili nisu dobrodošli. Direktor jedne takve škole za Vašingon post kaže: “Eriksen je rekao da je nebezbedno za stotine đaka koji dolaze u školu peške ili biciklima. Policija će kažnjavati roditelje koji se usude da parkiraju ispred škole.”
U gradu od oko 200.000 stanovnika, četiri od petoro djece u školu ide pješke, biciklom ili na skejtbordu. I u SAD-u to postaje sve češće – 1969 godine, skoro polovina svih učenika osnovnih i srednjih škola je pješačilo ili bicikliralo. Ali do 2009 godine taj broj je opao na 13%. I dok broj đaka pješaka i biciklista ponovo reste, većinu Američke djece, roditelji voze do škole i nazad.
Čak i u Danskoj, poznatoj kao biciklistička utopija, stopa djece koju roditelji autom voze do škole porasla je 200% u poslednjih 30 godina. Više od trećine djece ne kreće se samostalno do škole i nazad, samim manje su fizički aktivna u toku dana.
Odense se mnogo potrudio da podstakne biciklizam i izgradio je mrežu izdvojenih staza za bicikliste. “Imamo 545 kilometara zasebnih biciklističkih staza na 1000 kilometara puteva za motorna vozila.” kaže Koni Juel Klause, gradski planer za saobraćaj. “To znači da imamo mnogo biciklističkih staza u Odenzeu.”
Smatra se da su čak i putevi bez odvojene biciklističke staze dovoljno bezbedni za djecu bicikliste, dijelom zbog toga što veliki broj biciklista čini da su vozači automobila pažljiviji. Biciklisti prelaze raskrsnice posebno izrađenim tunelom ili nadvožnjakom. “Mi smatramo da raskrsnice sa semaforima nisu bezbjedne za djecu.” kaže Klausen.
Klausenova ćerka od 6 godina, samostano ide biciklom u školu, što je uobičajeno u Odenzeu. “Naravno, to zavisi od uzrasta i samostalnosti djeteta.” kaže ona. To zavisi od situacije. Ali mnoge škole imaju izdvojenu bezbjednu mrežu staza tako da su djeca bezbjedna na putu do škole.
Djeca u obdaništu uče da voze bicikl na igralištu. Grad, takođe, u saradnji sa školama vodi program koji se zove Bezbrižno biciklom u školu, tako da polako uče djecu kako se vozi u saobraćaju.
“Naravno, neki roditelji su zabrinuti,” kaže Klausen. “Ideja projekta Bezbrižno biciklom u školu, je da pokaže roditeljima koliko su im djeca sposobna.” Ukoliko dijete može da vozi Odenzeom u toku nastave, možda može i samostalno biciklom do škole i nazad.
Grad podstiče djecu da voze kroz programe kao BiciDobitak , koji koriste elektronske kontrolne tačke na kojima đaci dobijaju srećku pri svakom prolasku. Srećkama mogu da osvoje nagrade u vidu biciklističke opreme ili majice. Deset gradskih škola koriste program, i to rade od 2014. godine. Od kad je program počeo, broj biciklista se povećao 28%, a 7% djece koje su roditelji vozili kolima, prešla su na bicikl.
Od 4. ili 5. razreda đaci biciklom idu na izlete sa školom, umjesto da ih voze autobusom. Većina odraslih u gradu takođe vozi bicikl. Stanovnici grada bicikl koriste za odlazak na posao, odlazak u nabavku i za izlazak s prijateljlima. Ipak, grad i dalje pokušava da poveća broj biciklista. Već imaju potpuno izgrađenu mrežu staza za bicikliste, a dodajući nove parkinge za bicikle i druga poboljšanja čine da je bicikl sve podesniji izbor prevoza.
Iako Odenze ima najveći broj djece biciklista u Danskoj, grad i dalje nastoji da poveća broj djece koja koriste bicikl. Cilj je da se 90% djece da do škole ide biciklom, na skejtbordu ili pješke.