Zmije otrovnice Crne Gore

Zmije su životinje čija temperatura i aktivnosti zavise od temperature spoljašnje sredine.

Jedan od načina preživljavanja nepovoljnih vremenskih uslova (niska temperatura) je ulazak u zimski san kada se obično nalaze u razlicitim šupljinama u zemlji. Sa porastom spoljašnje temperature zmije se bude i izlaze iz zimskog sna. Zato ih već tokom marta možemo sresti na primorju, a nesto kasnije i u ostalim područjima Crne Gore. Posle zimskog sna zmije se ponekad pojavljuju u podrumima, tavanima i dvorištima. To su najčešće neotrovne zmije koje još uvijek nijesu pobjegle od čovjeka pošto im je zauzeo njihovo prirodno stanište.

U Crnoj Gori ima 15 vrsta zmija od kojih su 12 neotrovne, a 3 otrovne. Otrovnice su su poskok, šarka i šargan.

Sve tri vrste imaju na gornjoj strani tijela izraženu cik-cak šaru. Njihova dužina se najčešće kreće od 50 do 70 cm. Sve odrasle zmije kod nas koje su duže od jednog metra nijesu otrovne, a ujedno su i bezopasne.

Najčešće se srijećemo sa smukovima koji mogu narasti i od tri metra.

Poskok (Vipera ammodytes) najotrovnija naša zmija, zastupljena je na području čitave Crne Gore do 1500 mnv, a može se sresti i na većim visinama. Najzastupljenija je na području južne i centralne Crne Gore.

Od ostalih vrsta se jasno razlikuje po rogolikom izraštaju na vrhu glave. Ovo je otrovnica koja je najbliža našim naseljima. Zato tokom boravka u prirodi bilo da smo tu rekreativno ili da obavljamo poljorivredne poslove treba da obratimo pažnju da li ima poskoka.

Šargan (Vipera ursinii) se javlja na visinama iznad 1000 mnv.

Prostor njegovog rasprostiranja u Crnoj Gori je slabo istražen. Za sada je poznato da se nalazi na svega nekoliko lokaliteta (Lovćen, Durmitor, Bjelasica). To je naša najmanja otrovnica, čiji otrov nije opasan po čovjeka. Jačina otrova šargana odgovara ujedu ose ili stršljena.

Šarka (Vipera berus) je zastupljena na visinama iznad 1200 mnv.

Najviše je zastupljena na visokoplaninskim predjelima sjevernog dijela Crne Gore. Ona je nešto duža od šargana, a kraća od poskoka. Sve tri vrste su zaštićene zakonom u zemljama regiona, dok kod nas još uvijek nemaju nikakav status zaštite bez obzira na stepen ugroženosti.

STRAH OD ZMIJA

Strah od zmija se stiče, tj. strah od zmija nije urođen. On je koristan u onoj mjeri u kojoj podstiče našu obazrivost i opreznost prema ovim životinjama. Djeca do četvrte godine nemaju strah od zmija, a naknadno im biva prenesen od roditelja i okoline. Stoga kao i svaki drugi strah tako i strah od zmija se moze prevazici.

Mnogi od nas pri susretu sa zmijom žele je ubiti, a mnogi od nas time pokazuju hrabrost. Tu se ne radi o hrabrosti, tu se prije svega radi o nedostatku kulture jer su zmije dio našeg zajedničkog prostora. Čovjek ubija ono što smatra opasnim tj. ono čega se plaši. Ukoliko ubijemo zmiju (npr. u svom dvorištu) poslije par mjeseci pojaviće se druga jedinka na istom prostoru. Ubijanjem jedne zmije, čovjek ostavlja čist prostor za naseljavanje druge zmije. Tako se može desiti da mjesto gdje je stanovala neotrovna zmija bude naseljeno otrovnom zmijom.

UJED OTROVNICA

Često mediji objavljuju pojavljivanje zmija ili ujed zmije u nekom naselju kao najezdu zmija, što ne odražava stvarno stanje. Iz neznanja se smatra da dosta ljudi strada od zmija otrovnica. Međutim više ljudi strada od ujeda pčele ili od udara groma nego od ujeda zmije. Po evidenciji zdrastvenih ustanova Crne Gore za pedesetogodišnji period od 1945. do 1995. registrovana su četiri smrtna slučaja usled ujeda zmija otrovnica. Smrt je nastupila zbog neadekvatnog liječenja ili pogrešnog ponašanja žrtve po ujedu. (Vujović V., 2009. Čovjek i zmija otrovnica).

Smrtni slučajevi su najčešći kod starijih osoba, osoba lošeg zdrastvenog stanja, a smrt može biti uzrokovana i alergičnošću na otrov. Sve zmije kod nas se mogu sresti od ranog proljeća do kasne jeseni i tada smo najčešće u kontaktu sa njima. Neophodno je razlikovati ugriz otrovnice od ugriza neotrovne zmije.

Ujed otrovnice je lako prepoznati po dvije ubodne tačke odnosno rane koje potiču od dva zuba preko kojih se ubruzgava otrov. Ove rane su na udaljenosti od 6 do 10 mm jedna od druge. Ugriz neotrovne zmije je u vidu ogrebotine koja zarasta i nestaje za par sati, a najviše za dva dana. Zato prije davanja seruma je potrebno razlikovati tragove ujeda jer u suprotnom može doći do neželjenih komplikacija.

Zmija napada i ujeda samo kad se osjeti ugroženom. Postoji takozvani „suvi ugriz“ kada zmija ne ubrizgava otrov. Ovo je odbrambeni ugriz kojim zmija pokušava da uplaši napadača. Pored „suvog ujeda“ postoji i „osvetnički ili poslovni ugriz“ kada ubrizgava otrov u žrtvu. Ujed pri kojem zmija ubrizgava otrov praćen je bolom i otokom.

UKAZIVANJE PRVE POMOĆI

Prije svega ne treba paničiti jer time podspješujemo cirkulaciju pa se otrov brže širi. Povrijeđeni mora da miruje, nisu poželjni nagli pokreti i trčanje jer se tako ubrzava protok krvi i rizik postaje veći. Za odraslu zdravu osobu ujed poskoka za ruku ili nogu nije smrtonosan. Poželjno je što prije doći do ljekara ali nema potrebe za trčanjem. Po ujedu potrebno je istisnuti otrov iz mjesta ugriza tako što se prstima istisne tečnost iz ubodnih rana sve do pojave sukrvice. Da bi istiskivanje bilo uspješnije preporučuje se napraviti mali rez (skalpelom ili nožem) između ubodnih rana. Nakon toga tečnost treba obrisati. Rana se ne smije isisavati da ne bi otrov preko mogućih ranica usne duplje ili sluzokože dospjela u krvtok. Žrtva treba uzeti dovoljno tečnosti. Nije dozvoljeno uzimanje kafe, alkohola, energetskih pića ili bilo kojih tableta jer ove supstance pospješuju širenje otrova kroz organizam.

Poželjno je fiksirati dio tijela (nogu, ruku) na kojem je osoba ujedena i uraditi podvezivanje. Za podvezivanje se nikad ne smiju koristiti špag, žica, pertle, već trakasti komadi tkaneine (zavoj).

Podvez ne smije biti prestegnut jer tako možemo prouzrokovati još veću štetu. Povez uklanjamo tek kad primimo serum. Serum protiv zmijskog otrova smije dati samo osoba ovlašćena i obučena za to (ljekar). Za sve tri vrste otrovnica koristi se isti protivotrov.

Ne preporučuje se davanje seruma bez konsultovanja sa ljekarom jer je tako moguća pojava anafilaktičkog šoka - alergijska reakcija koja može dovesti do smrti u roku od 5 minuta. Opšte stanje ujedene osobe može biti loše ali je prognoza posle ukazane prve pomoći pozitivna.

MJERE OPREZA

Najčešće mjesto ugriza su noge, a zatim ruke. Iz tog razloga kad boravimo u prirodi potrebno je nositi duge pantalone, čvrstu obuću i voditi račina gdje stajemo i spuštamo ruke (npr. branje čajeva, šumskih plodova, penjanje uz stijene).

ZNAČAJ ZMIJA

Najveći značaj zmija za čovjeka ogleda se u tome što zmije regulišu brojnost populacija pojedinih insekata i glodara, koji su prenosioci mnogih zaraznih bolesti i pričinjavaju određene štete u poljoprvredi. Otrov zmija se koristi u kozmetici i u medicini za proizvodnju ljekova. Iz njihovg otrova dobija se nešto više od 100 vrsta ljekova.

Ovi ljekovi se koriste za različita oboljenja kao što su: tumori, šećerne bolesti i visoki krvni pritisak. Takve zmije su nam potrebne žive, zato se i uzgajaju u posebnim ustanovama.

Facebook: Crnogorsko Društvo Ekologa/Montenegrin Ecologists Society