Akhal-teke, ili Ahaltekinci, su apsolutno prekrasni konji za koju većina stručnjaka tvrdi da su bez ikakve sumnje jedna od najstarijih pasmina na svijetu.
Akhal-teke, ili Ahaltekinci, su apsolutno prekrasni konji za koju većina stručnjaka tvrdi da su bez ikakve sumnje jedna od najstarijih pasmina na svijetu.
Porijeklo vuku sa prostora današnjeg Turkmenistana gdje se još uvijek nalaze na nacionalnom emblemu.
Jako su izdržljivi i prilagodljivi ekstremnim uslovima života, kao i svaki tipični nomadski konj, a pored toga su jako tvrdoglavi i vežu se za samo jednog čovjeka.
Plemena Turkmenistana su selektivno uzgajali ahaltekinace već 3.000 godina, a koristili su ih uglavnom za napade na druga plemena. Pasmina je korištena i u borbi protiv ruskog carstva, a kada je Turkmenistan izgubio, veliki broj konja postao je vlasništvo Rusije, gdje ih se veliki broj i danas nalazi.
Legenda kaže da se ahaltekinac uvijek okreće prema Suncu, te da je najsretniji kada ga ono obasjava. Upravo tada ovi konji postaju sinonim elegancije, kada se njihova dlaka presijava na Suncu dajući im jedinstven izgled ‘zlatnog konja’.
O ljepoti ahaltekinaca dovoljno govori i podatak da je jedan od njih (silka iznad) 2012. godine proglašen najljepšim konjem na svijetu. S obzirom da izgleda nestvarno, na internetu su se pojavili brojni komentari o tome kako je slika photoshopirana i kako ovakav konj upošte ne postoji.
Trenutno u svijetu ima oko 6.600 ahaltekinaca, uglavnom u Turkmenistanu i Rusiji, iako se u mnogo manjem broju mogu pronaći širom Evrope i Sjeverne Amerike.