"Cero Akonkagva", koja se često naziva jednostavno Akonkagva, je planina u Argentini blizu granice sa Čileom. Akonkagva je najviši vrh zapadne hemisfere. Visoka je 6.960 metara, iako je tačna visina njenog najvišeg vrha bila predmet nekih debata.
"Cero Akonkagva", koja se često naziva jednostavno Akonkagva, je planina u Argentini blizu granice sa Čileom. Akonkagva je najviši vrh zapadne hemisfere. Visoka je 6.960 metara, iako je tačna visina njenog najvišeg vrha bila predmet nekih debata.
Akonkagva je dio lanca Anda. Vjeruje se da planina potiče od vulkanske aktivnosti, ali nema aktivan vulkan. Niko sa sigurnošću ne zna kako je Akonkagva dobila ime, ali neki istoričari vjeruju da potiče iz maternjeg jezika Kečua.
Akonkagva je jedan od SEVEN SUMMMITS. U toj skali drugi je po visini vrh poslije Mont Everesta. Prve pokušaje da se dođe do vrha planine Akonkagva, napravio je 1883 godine Paul Gussfeldt, nemački istraživač koji je otkrio planinu i po prvi put trasirao rutu do 6560 metara, ali je morao da se spusti usled uragana.
Četrnaest godina kasnije, Englez Edvard Fic Džerald predvodio je evropski tim od devet ljudi, zajedno sa Švajcarcem Matijasom Cirbrigenom kao glavnim vodičem. Sam Cirbrigen je 14. januara 1897. godine stigao do vrha planine Akonkagva (6962 metra nadmorske visine). U to vreme nije bilo skloništa, mapa ili ucrtanih ruta, samo velika planina, hladnoća, vjetar i visinska bolest.
Dana 23. decembra 1896. neumorna ekspedicija je označila svoje početne korake, idući gore-dolje, ali je na kraju stigla do vrha. Na 6700 metara nadmorske visine Fic Džerald je morao da odustane od uspona, a Matijas Cirbrigen je nastavio i dovršio epsku avanturu započetu nekoliko dana ranije. Ostatak tima se vratio u Puente del Inka da se spremi za novi pokušaj. Narednog mjeseca, 13. februara ostala su samo trojica planinara i tu je Fic Džerald ponovo morao da odustane, a istog dana Lanti i Vajns, članovi početne ekspedicije, nastavili su svojim tempom i bili druge dvije osobe koje su stigle do vrha ovog kolosa.
Danas mnogi penjači pokušavaju da stignu do vrha preko onoga što je poznato kao „normalna ruta“, što je netehnički uspon. Međutim, nadmorska visina na Akonkagvi je toliko ekstremna da je veliki broj planinara umro od visinske bolesti dok su pokušavali da stignu do vrha. Penjači se takođe suočavaju sa izazovom jakih vjetrova koji su rezultat čestih oluja.
Izvor: National Geographic