Polder je holandski naziv za isušene djelove plitkog mora koji su pretvoreni u plodno tlo (obradive površine) za proizvodnju poljoprivrednih kultura.
Polder je holandski naziv za isušene djelove plitkog mora koji su pretvoreni u plodno tlo (obradive površine) za proizvodnju poljoprivrednih kultura.
Holandija je klasična zemlja poldera. Holanđani su se tokom cijele svoje istorije borili s morem. Zbog snažnih oluja i strahovitih poplava stanovništvo je često moralo napuštati niske obalne prostore, seleći se u unutrašnjost. Neprestano djelovanje visokih talasa, morskih struja i plime, stalno ugrožava holandsku obalu.
Nakon tako strašnih iskustava, organizovana je zaštita zemlje. Prvo su Holanđani gradili brane, pojačali ih sa spoljne strane kamenjem i učvrstili stubovima. Međutim, nisu se zadovoljili samo time da se zaštite od mora, već su zajedničkim naporima postepeno moru oduzimali zemljište, pa su taj novi, dobro zaštićeni prostor nazvali polderima.
Prvi polderi nastali su u XIII vijeku. Osvajanje novog zemljišta počinje izgradnjom nasipa (širokim do 100 m i visokim do 15 m). Obično se ograđuju geometrijski pravilne četvorougaone ili višeugaone ploče. Prve 2 godine voda se postepeno crpi sa zemlje. Zbog toga se zemljište slegne i njegov nivo je uvijek malo niži od nivoa vode oko njega (3-5 metara ispod nivoa mora).
Voda konstantno, zbog pritiska ili padavina, prodire u polder i mora se ispumpavati ili ispuštati kroz vodene ispuste za vrijeme osjeke. U sljedeće 4 godine, na dobijenom slanom zemljištu prvo se uzgajaju biljke koje podnose slanu vodu i koje prirodno doprinose učvršćivanju zemljišta. Tek nakon potpunog oslobađanja zemlje od soli, a to je nakon gotovo 8 godina, počinje stvarno iskorišćavanje poldera kao obradivih površina za proizvodnju kultivisanih biljaka.
Sve do XIX vijeka za isušivanje poldera koristile su se vetrenjače. U XVII vijeku, tzv. "zlatnom dobu" Holandije, dostignut je vrhunac. Tada je u Holandiji radilo oko 10 000 vjetrenjača, jer osim za isušivanje poldera, vjetrenjače su služile u prehrambenoj i tekstilnoj industriji, industriji papira, pa čak i za proizvodnju ulja, senfa i boja. Energija vjetra u XIX vijeku je zamijenjena pumpama pokretanim parom, a danas se koriste električne i pumpe pokretane dizel-gorivom. Vjetrenjače danas predstavljaju kulturnu atrakciju i neizostavan su detalj holandskog krajolika.
Polderima uvijek prijeti poplavljivanje i njihove brane se moraju stalno održavati. Brane su obično izgrađene od lokalno dostupnog materijala i svaki ima svoje mane: pijesak je podložan propuštanju zbog prezasićenja vodom, dok je treset lakši od vode, pa su takve brane propusne za vrijeme toplijeg vremena.
Iako se oko ¼ zemljišta poldera ostavlja za gradnju kuća, puteva i otvorenih površina, većina dobijene zemlje koristi se za poljoprivredu i mliječno govedarstvo.
Na holandskim polderima razvio se jedan od najznačajnijih evropskih agrara. Uzgoj goveda za dobijanje mlijeka i mliječnih proizvoda vrlo je razvijen na području poldera. Tako je Holandija po proizvodnji maslaca peta, a po proizvodnji sira (gauda i edamer) četvrta u Evropi. Holandski izvoz cvijeća (najviše lale) čini 65% svjetskog izvoza! Uz lale, na polderima se najviše uzgajaju zumbuli i narcisi. Važna je i proizvodnja lisnatog povrća koje se većinom uzgaja u staklenicima. Pored toga, glavne poljoprivredne kulture su krompir, šećerna repa i žitarice.
1/3 Holandije čine polderi, na kojima živi oko 60% stanovnika Holandije. U novije doba Holandija se trudi još više zaštititi nove poldere, ali i dobiti nove isušene površine. Pri tome je veliki poduvat bila izgradnja najveće plimne prepreke na svijetu, tzv. Delta sastav. Njime se uređuje ušće rijeka Rajne i Mas. Njegovim završetkom dobiće se oko 150 km2 novog zemljišta.
Još ambiciozniji projekat izgradnje poldera preduzet je pri stvaranju slatkovodnog jezera Ijselmer iz morskog zaliva Zuiderzee. Od 1920. isušuje se jezero koje je nasipom dugim 30 km odvojeno od mora. Decenijama su stvarani brojni polderi. Do sada je moru oteto 1650 km2 zemlje, a završetkom projekta Holandija će dobiti oko 2000 km2 isušenih površina.
Najviše poldera se nalazi u Holandiji, oko 3.000 (najviše u provinciji Flevoland). Ostale države poznate po nekolicini poldera su: Belgija, Gvajana, Italija, Francuska, Kanada, Poljska, SAD i Velika Britanija.