Neki dolinu Ibra nazivaju Dolinom kraljeva, drugi Dolinom vjekova, a oni romantični je nazivaju i Dolinom jorgovana.
Neki dolinu Ibra nazivaju Dolinom kraljeva, drugi Dolinom vjekova, a oni romantični je nazivaju i Dolinom jorgovana.
Prva dva naziva dobila je jer je bila srce srednjovjekovne Srbije i čuvala manastire Studenicu, Žiču, Sopoćane i Đurđeve Stupove, neke od najvećih svetinja srpskog naroda. Treći naziv dobila je zbog ljubavne priče.
Dolina jorgovana kraj Ibra je jedno prelijepo, mitsko mjesto, u narodu još od davnina poznato kao pravi rasadnik heroja i neustrašivih ratnika. Na obalama rijeke, oko puta koji vodi prema Rasu, kralj Uroš I je, kaže legenda, polovinom XIII veka posadio plave jorgovane u znak ljubavi prema svojoj budućoj supruzi, francuskoj plemkinji Jeleni Anžujskoj, kako bi se ona uvijek osjećala kao kod svoje kuće u Provansi. 
Otprilike u to vrijeme, a možda i vijek ranije ili kasnije, iznad doline okupane opojnim mirisima ovog lijepog cvijeća, počeo je da se uzdiže jedan čardak ni na nebu, ni na zemlji – utvrđenje Maglič. Maglič čini 8 kula povezanih bedemima, a u njegovu unutrašnjost, koja obuhvata 2.190 m, ulazi se kroz dvije kapije.
Sagrađen na nepristupačnom terenu, sa tri strane okružen rijekom, Maglič je dostupan samo pješacima koji mu prilaze sa zapada. Uspon do vrha predstavlja pravu avanturu, ispunjenu uskim krivudavim stazama, liticama i visećim mostom. Sveti Đorđe je svetac zaštitnik grada.
Maglič, poznat i kao Jerinin grad, stoluje na vrhu strme litice oko koje Ibar pravi oštru okuku. Zaravnjeni plato na kojem je tvrđava podignuta, na jednom od zapadnih ogranaka Stolova, uzdiže se oko 150 metara od nivoa rijeke i jedinog karavanskog puta koji je nekad povezivao moravsku dolinu i Kosovo polje. 
Gledana odozdo, djeluje nedostižno, daleko, maglovito, kako joj i samo ime kaže.
Dolina jorgovana skriva neke od najljepših srpskih manastira, a Žiča, koju je podigao Stefan Prvovenčani gde je i krunisan za prvog srpskog kralja, pleni nadaleko svojom ljepotom. Po legendi, u toj crkvi je krunisano sedam srpskih kraljeva za koje su otvarana po jedna vrata, a zatim zazidana. Stoga, u narodu je zovu i “sedmovratom Žičom”.
Dolina jorgovana počinje kod Kraljeva, jednog od znamenitih gradova centralne Srbije, koji je današnje ime dobio 1882. godine posle proglašenja Srbije za kraljevinu i krunisanja kralja Milana Obrenovića u manastiru Žiča.
Od veličanstvenog grada u ibarskoj klisuri, nekih dvadesetak kilometara južno od Kraljeva, ostali su samo visoki spoljni bedemi i kule. Tu negdje iznad puta je i kameni vojnik koji nemo čuva stražu, podsjećajući putnike da je ovaj kraj dao bezbroj junaka Prvog svetskog rata.
Nekada su u Dolini jorgovana, u kanjonu Ibra, mirisali jorgovani u proleće i mamili svakog putnika, a danas ih je teško videti. Da li je misteriozna Dolina jorgovana ostala u prošlosti ili će ponovo zamirisati jorgovanima…
(Dnevna doza geografije)