Naučnicima koji tragaju za najstarijim oblicima života na planeti teško je da pronađu stijene koje su starije od 3,6 miliona godina.
Naučnicima koji tragaju za najstarijim oblicima života na planeti teško je da pronađu stijene koje su starije od 3,6 miliona godina.
Oni na raspolaganju imaju samo četiri lokacije za svoje istraživanje – Kvebek, Labrador, Grenland i istočni Antarktik. Samo na ove četiri lokacije mogu se naći sedimentne stijene koje datiraju još iz perioda Eoarhaika, kada je život na planeti Zemlji bio tek u začetku.
Na ovim iskopinama naučnici tragaju za mikrofosilima koji su nastali od drevnih mikroba. U posljednjem izdanju časopisa “Nature”, jedan tim istraživača iznio je dokaze o mikrobima koji predstavljaju najstarije tragove života ikad pronađene. Ovakva otkrića često su kontroverzna jer su stene preživjele sve i svašta da bi opstale ovoliko dugo, pa se neki naučnici skeptični kada je njihovo porijeklo u pitanju.
Fosili o kojima je ovdje riječ pronađeni su na pojasu stijena u Kvebeku koji je otkriven tek prije par decenija. Pojas stijene zbog svoje izlocije nije mnogo istraživan još od šezdestih godina kada je otkriven, sve dok tim geologa iz Kanade nije počeo da ga pomno istražuje i mapira krajem devedesetih godina prošlog vijeka. Odmah je bilo jasno da su stijene veoma stare.
Ove drevne stijene vidljive su ljudskom oku i nema potrebe za bilo kakvim bušenjem da bi se do njih došlo. Do prije samo 8.000 godina, stijene su bile prekrivene sniježnim pokrivačem koji se protezao sve do današnje teritorije sjeveroistočnih Sjedinjenih Država.
Kada se snijeg povukao otkrio je izglančane i netaknute stijene. Zemlje i biljaka tu skoro i da nema. Većinu terena predstavlja vulkansko stijenje, ali postoji i niz sedimentnih stijena koji se prostire na oko tri kilometra gdje oblici života stari preko četiri milona godina imaju male šanse da opstanu.
Ove stijene prvobitno su sačinjene od vlažnog sedimenta gdje mikroorganizmi mogu da opstanu. U nekom trenutku, sedimentni sloj se mineralizovao, skamenio i stopio sa drevnim kontinentalnim kratonom, odnosno dijelom zemljine kore. Na nekim mjestima, ti djelovi prelaze jedan preko drugih tako da gornji potiskuju donje, pa se kora topi i stvara vulkane samim tim uništavajući bilo kakav dokaz o drevnom životu u sedimentnim stenama koje su najvjerovatnije preživjele zato što su bile zaštićene pod kratonom. One predstavljaju male relikvije drevene istorije našeg svijeta jer je većina stijena iz tog doba nestala erozijom ili se preoblikovala putem metamorfoza.
Neke od stijena otkrivene su još šezdesetih i sedamdesetih godina na Grenlandu i naučnici smatraju da potiču iz perioda Eoarhaika. Iako se za nih znalo, nisu bile baš pristupačne. Na Grenlandu je 2016. godine otkriveno još jedno područje jer je izrazito toplo ljeto donijelo kišu koja je sprala snijeg.
Naučnici smatraju da je to što drevne stijene uslijed globalnog otopljavanja izlaze na svjetlost dana možda i jedini pozitivan ishod klimatskih promjena. Ako postoji još takvih stijena, one se vjerovatno kriju ispod grenlandskog i antarktičkog leda.
Kada se takve lokacije pronađu, istraživači tragaju za uzorcima na kojima ima znakova života. Na kvebeškom pojasu pronađene su crvene stijene pored onih koje su bile ofarbane u narandžasto. Ove neobične boje ukazuju na prisustvo gvožđa koje se povezuje sa drevnim mikroorganizmima što je naučnicima dalo zeleno svijetlo za dalja istraživanja.
(Newsweek)