Vjerovatno ste bezbroj puta gledali snimke skokova i letova u čudnim odijelima koje izvode, prema vama, ne tako “čisti u glavu” pojedinci. Ovo “ludilo” ima svoje ime, istoriju i cijeli sistem treninga i pravila koja se moraju poštovati kako bi onaj ko se bavi ovim sportom ostao u jednom komadu.
Vjerovatno ste bezbroj puta gledali snimke skokova i letova u čudnim odijelima koje izvode, prema vama, ne tako “čisti u glavu” pojedinci. Ovo “ludilo” ima svoje ime, istoriju i cijeli sistem treninga i pravila koja se moraju poštovati kako bi onaj ko se bavi ovim sportom ostao u jednom komadu.
Letenje u odijelu sa krilima (ili wingsuiting) je sport skakanja sa padobranom koristeći kombinezon sa izatkanim rukavima koji se zove wingsuit. Moderno krilno odijelo, koje je prvi put razvijeno kasnih 90-ih godina prošlog vijeka, koristi par membrana od tkanine raširenih ravno između ruku i bokova kao i butina kako bi imitiralo aeroprofil, a često i između nogu da bi funkcionisalo kao rep i omogućilo neki način upravljanja kroz vazduh.
Kao i sve discipline padobranstva, let u wingsuit-u se gotovo uvek završava aktiviranjem padobrana, tako da se wingsuitom može poletjeti sa bilo koje tačke koja obezbjeđuje dovoljnu visinu za let. Skok može da se izvrši iz aviona ili sa BASE tačke kao što je visoka litica ili vrh planine. Letač u wingsuit-u nosi padobransku opremu specijalno dizajniranu za padobranstvo ili BASE jumping.
Prvi pokušaj letenja u istoriji sa wingsuitom desio se 4. februara 1912. Franc Rajhelt, 33-godišnji krojač, skočio je sa Ajfelove kule kako bi testirao svoj pronalazak, kombinaciju padobrana i krila, koja je bila slična modernim wingsuitima. Obmanuo je čuvare rekavši da će eksperiment biti izveden sa lutkom. Oklijevao je prilično dugo prije nego što je skočio, i poginuo je kada je udario glavom o zemlju.
Sredinom 90-ih, moderni odijelo wingsuit je razvio Patrick de Gaiardon iz Francuske. Bugarin Semi Popov je 1997. godine dizajnirao i napravio wingsuit koji je imao veće krilo između nogu i duža krila na rukama. Testirao je svoj prototip u vertikalnom aerotunelu u Las Vegasu. Njegov wingsuit je prvi put poletio u oktobru 1998. godine, ali nikada nije ušao u komercijalnu proizvodnju. Godine 1998. Chuck Priest je napravio svoju verziju koja je inkorporirala tvrda rebra unutar aeroprofila krila.
Godine 1999. Jari Kuosma iz Finske i Robert Pečnik iz Hrvatske udružili su se kako bi napravili wingsuit koji je bio siguran i dostupan svim padobrancima.
U poređenju sa padobranstvom iz aviona, BASE jumping uključuje skakanje sa "fiksiranog mjesta" kao što je litica. U poređenju sa normalnim BASE jumpingom, wingsuit BASE jumping omogućava pilotima da lete daleko od litica sa kojih su skočili i da drastično povećavaju vrijeme slobodnog pada prije nego što iskoriste padobran. Međutim, tokom ovog leta postoje opasnosti kao što su drveće, stijene i tlo koje se moraju izbjegavati. Dok padobranci obično nose dva padobrana, glavni i rezervni, BASE skakači sa krilima obično nose samo jedan padobran.
Wingsuit BASE jumping je neregulisan sport. Ali za bezbedno obavljanje aktivnosti potrebno je da skakači budu iskusni padobranci, piloti u wingsuit-u i BASE skakači. Potrebne su stotine vježbi i proba skokova da bi se postigla vještina u svakoj od ovih disciplina prije nego što se uzme u obzir BASE wingsuit.
U nastavku pogledajmo neke od najpoznatijih wingsuit rekorda za BASE skokove:
Dana 23. maja 2006, australijski par Heder Svon i Glen Singlmen skočili su sa 6.604 metra sa vrha planine Meru u Indiji, postavljajući svjetski rekord za najviši skok u krilnom odijelu. Ovaj rekord je 5. maja 2013. oborio Rus Valerij Rozov, koji je skočio sa 7.220 metara sa severne stijene Mont Everesta. Rozov je oborio sopstveni rekord skočivši sa 7.700 metara sa planine Čo Ojo 2016. godine.
Najduži verifikovani BASE skok je 7,5 kilometara od strane amerikanca Deana Potera 2. novembra 2011. Poter je skočio sa planine Ajger i proveo 3 minuta i 20 sekundi u letu, spustivši se sa 2.800 metara.
Dana 22. maja 2017, britanski pilot u wingsuitu Frejzer Korsan postavio je svjetski rekord za najbržu brzinu postignutu u vingsuitu od 396,86 km/h.
21. aprila 2012. kolumbijski padobranac Džonatan Flores upisao se u Ginisovu knjigu rekorda u letenju u wingsuitu. Skokovi su se odigrali u La Gvahiri u Kolumbiji. Najduži po trajanju let u wingsuit-u iznosio je 9 minuta i 6 sekundi.
Od 2022. godine, Ginisov svetski rekord za „najdužu apsolutnu daljinu preletjelu u odijelu sa krilima“ postavio Kajl Lobpris (SAD) u Dejvisu, Kalifornija 30. maja 2016. godine prešavši tom prilikom razdaljinu od 32,094 km.
Britanski kaskader Geri Koneri je 23. maja 2012. bezbjedno sletio u wingsuitu bez aktiviranja padobrana, sletevši na „pistu“ izgrađenu od hiljada kartonskih kutija.
Koliko ovaj sport može da bude zanimljiv ali ujedno i opasan pogledajte u narednoj kompilaciji nekih od najzanimljivijih snimaka wingsuit letova: