Pješačka tura: Kotor (2 mnv) – Jezerski vrh (1649 mnv) Njegošev mauzolej.
Pješačka tura: Kotor (2 mnv) – Jezerski vrh (1649 mnv) Njegošev mauzolej.
Boka-kotorska – nazivaju je “Nevjestom Jadrana”, duboko zasječena u kopnu, između krševitih planina masiva Orjena i Lovćena na jednoj, a poluostrva Luštica i planine i parka prirode Vrmac sa druge strane. Predstavlja najjužniji fjord u Evropi i jedan od 20 najljepših u svijetu. Na samom kraju, nalazi se srednjovjekovni grad Kotor, odakle je i početna tačka naše ture.
Kotor se nalazi na samoj liniji mora, na nekih 2 metra nadmorske visine, oivičen jakim bedemima, u čijem srcu se nalazi čitav jedan mali svijet, od starih kuća, zanatskih radnji, restorana, muzeja…i 5 puteva kojima možemo da započnemo našu turu.
Odabraćemo jedan od najatraktivnijih, sa “Parila” kako tu pijacu stari Kotorani zovu. U zaledju crkve Sv.Ozane kreće puteljak, krivudavom i vjekovno popločanom uličicom, koji obodom tvrđave Sv.Ivan (san Djovani), mnoštvom starih stepenica, vodi preko crkvice Gospe od Zdravlja, do prolaza u bedemu.
Prolaz kroz “rupu” kao da je i prelazak u drugu dimenziju. Pred nama se ukazuje malo svetilište sa svojim grobljem, crkvica Sv.Đorđa, nekadašnje mjesto za molitve, kao i za sahranjivanje stanovništva starog sela Špiljari, koje i dan danas ima aktivno jedno domaćinstvo. Kod ovih ljudi možete čuti izvanredne priče nekadašnjeg grada Kotora, dogodovštine i čuda koja su se zbivala na ovim prostorima, a ujedno probati njihove domaće proizvode, kozji sir i kajmak, kao i domaću rakiju i poznato vino.
Od Špiljara (240mnv) , vijugavom i precizno naslaganom stazom, za nekih 1 sat i 20 minuta, naći ćete se na zaravni Praćište (620 mnv), koje je prva čarobna tačka i vidikovac ovog starog trgovačkog puta, danas planinarske staze. Pogled na Boku, Kotorski, Tivatski zaliv, te otvoreno more, probudiće u vama želju da ostanete na tom mjestu. Međutim, treba nastaviti dalje, jer prave priče o ovom putu su pred vama.
“Stari Crnogorski put”, kako se naša staza naziva, izgrađen je uz finansijsku pomoć vladike Petra II Petrovića. Ovim putem u prošlosti, stari Crnogorci bi silazili u Kotor, po vjerovanju, na najveći pazar tog doba. Iznosili su svoje proizvode proizvedene i iznikle u zaleđu Lovćenskog masiva, slali bi važne poruke i poštu, a u povratku bi nosili ulje, brašno, morsku ribu i proizvode koji se mogu naći u primorju, posebno morsku so. Priče govore da je ovim putem iznešen i sto za bilijar koji je danas izložen u blizini Cetinjskog manastira, u poznatoj Njegoševoj “Biljardi”. Kratko ću citirati Njegoševe riječi dok je sa palube jednog broda u Boki, posmatrajući Lovćen izgovorio: „Nećemo se više nigda rastaviti!“. Sam Vladika kao i tadašnji Kralj Crne Gore Nikola, mnogo puta silazili su ovim putem u Boku.
Danas, dosta oštećen, ali još uvjek u stalnoj upotrebi, put nas dovodi do prevoja Krstac na svojih 937 mnv. Krstac je jedna od stanica nekadašnje žičare koja je u prošlosti služila za doturanje materijala u grad Kotor za njegovu izgradnju, a koja se pružala sve do tadašnje prijestonice Cetinja.
Do Krsca od starog grada, prosječnom planinaru je potrebno nekih 3 sata hoda sa svim pauzama i kratkim odmorima.
Ovo je zasigurno jedan od najljepših vidikovaca koje možete doživjeti na ovoj nadmorskoj visini, na Lovćenskim stranama.
Nakon odmora na prevoju Krstac, djelom asfalta se krećemo ka ulazu u Nacionalni park Lovćen, gdje nam se naglo odvaja predivna, u zeleno obojena pješačka staza. Prelaz sa kamenite staze na mekanu podlogu, gustu hladovinu bukove šume, opalo pucketavo lišće pod nogama, kupine i drenjine koje ćete morati gricnuti usput, izuzetno će vam prijati i dati volju da, koliko god je teško, nastavite naprijed.
Nakon 20 - ak minuta hoda prećićete asfalt na još jednom djelu puta i doći u poznato selo Vuči do, obodom sela za još nekih pola sata dolazite do tačke između 2 najveća vrha Lovćena.
Ovo mjesto zbog toga je i nazvano Međuvršje. U sjenkama Štirovnika (1749 mnv) i Jezerskog vrha (1675 mnv) na kojemu se nalazi Njegošev mauzolej, uživaćete pijući vodu sa istoimenog izvora koja spada u bolje vode ovog predjela, jer prosto ničim nije ugrožena niti zagađena.
Naravno, nakon pauze prelazi se opet magistrala koja kola i autobuse vodi do ispod samog vrha mauzoleja. Mi ćemo naravno nastaviti planinarskom stazicom ka selima mali i veliki Bostur u udolinama krševitih vrhova svuda oko nas.
Jasno vidljivo plodno zemljište, koje nažalost danas malo ko obradjuje, nama je podloga pod nogama na ovom djelu staze. Promjene su konstantne, flora i fauna tako uočljive, livadsko i šumsko bilje, na hiljade vrsta, po koja ptica, gavran, sojka ili ako budete imali sreće, sokolić će vas pratiti i paziti na vaše kretanje, sa, po njega, sigurne udaljenosti. Od raskrsnice za veliki Bostur skrećemo lijevo pa za pola sata hoda , još jednom prelazimo magistralu i ulazimo u posljednju, gustu bukovu šumu pred sami vrh. Pod lijepim i prijatnim nagibom, dobro markirana stazica vodi vas preko grebena, koji najednom ostaje ogoljen, a vi osjećajem isto takvi, hodate po njegovom okamenjenom vrhu dok se oko vas polako ukazuje teritorija, u bistrim danima – cijele Crne Gore, i djelova Albanije, Hercegovine, kao i republike Hrvatske..Kažu da u bistrim, zimskim noćima sa Lovćena mogu da se uoče i “svjetla Italije”.
Za nepunih 15-ak minuta naćićete se na zadnjem parkingu pred finalni uspon na Njegošev mauzolej. Pred vama je poznati tunel sa svojom ugrađenom 461 stepenicom, koji vodi direktno na sam vrh, ili stara stazica, koja je nekada vodila preko tunela u vremenu kada ovaj nije postojao. Izabraćemo stazicu, a tunel ostaviti za povratak.
O kapeli i istorijatu koju je “Lovćenski genije, svetovni i duhovni gospodar Crne Gore”, sam nacrtao kako ona treba da izgleda - dobićete sve informacije kada u nju i dođete, na završetku našeg, 14,6 km dugog puta, koji bi se s pravom mogao nazvati:
Crnogorskim putevima nekad i danas.
Povratak sa ove ture bio bi obezbjeđen autobusom preko Cetinja, Budve, ili preko Kuka, Njeguša, te Njeguškim „serpentinama“kojih ima 25, preko prevoja Trojica, do Kotora i naše polazne tačke.
Autor teksta:
Dragan Jovanović
Planinarski klub "Vjeverica", Kotor
1. mjesto na konkursu "Pokaži PUT!" u kategoriji: Predlog planinarske ture.