Loptu, lastiž, klikere, danas su zamjenili pametni telefoni i tableti. Naša djeca postala su dio digitalnog svijeta i neodgovornog ponašanja. Ali, za našu djecu još uvijek nije kasno. Okrenite ih prirodi i planinama.
Loptu, lastiž, klikere, danas su zamjenili pametni telefoni i tableti. Naša djeca postala su dio digitalnog svijeta i neodgovornog ponašanja. Ali, za našu djecu još uvijek nije kasno. Okrenite ih prirodi i planinama.
Na planini su svi jednaki, nema mjesta statusnim simbolima i raznim predrasudama. Nakon boravka u prirodi, prijateljstva se više neće mjeriti po tome ko kakav telefon ima ili po tome jesu li patike iznošene ili nove. Već po tome ko je pružio ruku kada je trebalo preći preko stijene, i po tome koliko je osmijeha izazvao pogled sa vrha. Sjetite se osjećaja privrženosti kada nam je prvi put u školskom dvorištu prišao drug i ponudio pola užine. A sada udvostručite taj osjećaj kod djece, kada, na putu kroz planinu dijele hranu, vodu, prolaze kroz isti napor i zajedno dolaze do cilja – vrha planine. Umjesto fudbalskog igrališta u gradu, gdje, ponekad, može doći i do svađe, ovdje su svi pobijedili igrajući u istom timu. Šetnja i hodanje su jedan od najugodnijih načina opuštanja, rekreacije, podizanja kondicije i raspoloženja, najbolji način da se djeca zajedno razvijaju, zbliže i dobro zabave na svježem zraku.
Djeca će naučiti da se suočavaju sa preprekama u životu. Sa rancem na leđima, na minusu, po snijegu, ledu i kiši, oni lome svoje psihičke barijere da bi uspješno savladali fizičke prepreke, isti „šablon“ će primjenjivati sjutra u životu! Vremenom, kako budu odrastali i, srazmjerno, planinarski izazovi budu postajali veći i teži, tako će se i oni odvažnije hvatati u koštac sa izazovima u životu.
Planinarenje zahtijeva disciplinu, kako tijela, tako i uma. Umjesto da vikendom spavaju do podneva, a zatim se iz ležećeg, premjeste u sjedeći položaj za računarom, oni će naučiti da ustaju rano, a prethodno sami spakuju svoj planinarski ranac i legnu na vrijeme. Poštovaće i tuđe vrijeme i zajednički dogovor. Tako će steći radnu naviku, naučiti kako je to biti odgovoran. Naučiće da pale vatru, pročišćavaju vodu za piće, naučiće da se orijentišu u prirodi. Učiće o prirodi i od prirode. A ono sto je najvažnije, postaće bolji ljudi.
Planinarenje je jedna od najzdravijih aktivnosti, a činjenica da se odvija u prirodi, na najljepšim mjestima koja možemo zamisliti, još više daje na značaju istog. Na planini, djeca će se nadisati svježeg zraka. To će ih opustiti, poboljšati cirkulaciju, podariti im rumenilo, učiniti dobro njihovim plućima. Takođe, vaše dijete će istroši od 350 do 800 kCal po satu, u zavisnosti od njegove težine i tempa kojim se kreće. Planinarenje je aktivnost koja u određenoj mjeri eliminiše potrebu da budemo moćniji u odnosu na drugoga. Ako se uopšte može odrediti cilj planinarenja – to čak nije, nužno, ni stići na vrh planine, već uživati u predjelima koji nas okružuju, tako što usput savladavamo prirodne prepreke, ali i sopstvene slabosti. Kada djeca zajedno rade na savladavanju sopstvenih slabosti, ujedno će jačati i drugarstvo.Andrea Perović