Jernej (Nejc) Zaplotnik je bio čuveni slovenački i jugoslovenski alpinista, učesnik jugoslovenske ekspedicije na Mont Everest 1979 godine i autor kapitalnog djela “Put” koje je objavljeno 1981 godine.
Jernej (Nejc) Zaplotnik je bio čuveni slovenački i jugoslovenski alpinista, učesnik jugoslovenske ekspedicije na Mont Everest 1979 godine i autor kapitalnog djela “Put” koje je objavljeno 1981 godine.
U toku svog kratkog života ostvario je brojne poduhvate od kojih se izdvajaju uspon na Makalu (8462mnv) 1975, Gasherbrum I (8080 mnv) 1977, Mont Everest (8848) 1979, Lhotse (8250) 1981 godine i mnoge druge podvige u Evropi, Africi i Americi. Poginuo je na planini Manaslu 1983 godine kada se lavina sručila iznad prvog baznog logora. Saputnici su uspjeli da otkopaju njegovo tijelo, te je pokopan nešto niže, na ledničkoj moreni. Njegova knjiga Put postala je vremenom kultni priručnik za planinare i alpiniste u regionu ali i šire. U nastavku vam prenosimo uvod knjige Put koji je napisao legendarni Nejc Zaplotnik:
„Dokle seže pogled, posvuda samo planine. Drski, stjenoviti šiljci, ledenjaci, veličanstvene ledene padine najviših vrhova svijeta. Stenjanje leda podamnom, sniježne mećave, hladne polarne noći, umirujući žubor lednjačkog potoka što ga hladnoća polako kuje u led, vjetar koji te pokušava otrgnuti i gurnuti u dubinu, izmučeni obrazi i užarene oči prijatelja, led na bradama, smrznuti prsti, pucketanje vatre, tiho mrmljanje pjesme, sićušne pukotine u stijeni koje pokazuju put, osjećaj bestežinskog stanja, ceste, putevi, aerodromi, djeca, dom, posao, neprospavane noći, blato do koljena, kiša, pijavice, strah, hrabrost, naporni treninzi dan za danom, tulumarenje, luda jurnjava, sporo, tiho koračanje usamljenog putnika, uspjesi, veselje, žalost, razočarenje, smrt, težak rad bez odmora, izležavanje, topli dom, ljubav, opasnost, avanture....
Sve je to moj život. Put koji ne vodi nikuda drugo do na sledeći put, a taj opet na sledeće raskršće. Bez kraja. Sloboda u najpotpunijem značenju te riječi. Osuđen sam na slobodu, tako sam slobodan da u mnoštvu ljudi koji me vole, i među onima koji za mene ne mare, ostajem sam. Sam sa svojim željama, snovima, nadama i sam na svom vječnom putu. I ovo nije priča koja je nastala iz maštanja pored tople peći, već su riječi rasle u meni, onda kada sam u znoju svog lica stavio na kušanje svoju volju i granice čovjekovih mogućnosti, i iskusio sam ih temeljito. Tako temeljito, da dobro znam, kako im se nisam ni izdaleka približio i kako će ih ubrzo neko drugi pomjeriti dalje. U tome je veličina življenja.“