KAYAK MONTENEGRO TOUR - Izvještaj

U tekstu koji slijedi možete pročitati kako je naša ekipa provela 4 dana tokom KAYAK MONTENEGRO TOUR ekspedicije.  Piše Pava Savićević a Slaven Raspopović je bio zadužen za selfije.

11.07.2016.

Dugo isčekivani dan je konačno stigao.Čekamo da sunce pređe na drugu stranu kako bi uživali u današnjoj pustolovini Zetom od Danilovgrada do Podgorice. Posljednja provjera spakovanih stvari i polazak. Oko 6 sati poslije podne stižemo do mosta u Danilovgradu odakle je planiran start. Pakujemo stvari u komore kajaka, Slaven vidno srećan što sve staje i sa dobrim raspoloženjem krećemo. Nakon dvadesetak minuta veslanja nailazimo na nestvarnu maglu iznad rijeke i plovimo kroz nju kao kroz oblake. Oduševljeni prizorom koristimo priliku da ga zabilježimo.

Prolazimo pored ribolovaca, mještana i nekih sasvim običnih ljudi koji uživaju pored rijeke i s osmijehom nas pozdravljaju. Magla nakon nekog vremena postaje dosadna, kao i sve što dosadi. Polako pada mrak pa u blizini Vranjskih njiva nastavljamo veslanje pod svjetlima čeonih lampi. Stižemo do mosta, čuje se taj nama dobro poznat zvuk brzaka koji nas budi. Nakon njega odlučujemo da na plaži ispod mosta bude kraj prvog dana. Ukupno pređeno 26.96 kilometara sa prosječnom brzinom od 6,9 km/h. Dolaze nam drugari planinari i donose večeru i dobro raspoloženje. Nakon druženja ostavljaju nas da se odmorimo za sjutrašnji dan. Pokušavamo da zaspemo i ako to baš ne uspijeva jer nam ulična rasvjeta ne dozvoljava da utonemo u san.

12.07.2016.

Alarm zvoni u 4:00. Odlaganje do 5 pa onda po malo bezvoljno ustajemo. Doručak i nastavak naše male avanture. Veliki dio Morače smo “prespavali”, imali smo tu mogućnost jer ima toka pa nas je nosila prema  jezeru.Prolazimo mostove kroz centar grada, ispod Krivog mosta i pored jako neprijatnog mirisa tri cijevi kolektora koje se izlivaju u Moraču. Koristimo tok koji nas nosi pa nemamo previše potrebe za dodatnim veslanjem sve do brane kod KAP-a. Tu izlazimo, prenosimo kajake i nastavljamo dalje. Odlučujemo da prva pauza bude ispod mosta u Vukovcima. Javljamo da je sve uredu i nakon pauze nastavljamo dalje. Prolazimo dobro poznate Adžove vrbe i pojačavamo veslanje jer tok slabi. Nekako neosjetno ulazimo već u kanal ka jezeru gdje tok skoro pa prestaje.

Oko 12h stižemo do Krstivoda gdje se Morača račva u dva kraka i  tu pravimo malo dužu pauzu. Vrućina baš i ne dozvoljava da malo odspavamo i napunimo baterije. U 4 sata poslije podne opet pokret, pred nama je skoro 20 km jezera do plaže u Murićima gdje smo planirali kamp. Izlazak iz lijevog kanala i jezero pred nama, ni mirno ni nemirno. Odlučujemo da prepriječimo, talasi su podnošljive jačine. Nakon toga dolazimo do obale gdje pravimo pauzu za kupanje. Nastavljamo.

Kod Slavena je gps pa ga ja svako malo pitam na kojem smo kilometru, na jezeru nekako sporo prolaze. Prolazimo između dva ostrva i ugledasmo konačno plažu ali počinje malo jači vjetar i talasi. Tih 2 km sporije su prošli od prethodnih 17. Konačno stigli, pomalo umorni izvlačimo kajake i tražimo mjesto lijepo za odmor. Stižu drugari iz Podgorice. Dok pripremamo kamp Saša i Nikola donose hranu i vodu i spremaju nam toplu supu, koriste priliku da se okupaju u toplom jezeru i vraćaju se u Podgoricu. Lijepo dočekani, nahranjeni i zadovoljni sa pređenih 47.8 km tonemo u san.

13.07.2016.

Dan za odmor. Budi se sunce iznad Beške i tjera nas u hlad ispod smokve. Polako pristižu neki ljubitelji prirode i popunjava se plaža. Posjećenost je vjerovatno bila veća nego inače jer je državni praznik pa su se neki odlučili za dan posvećen prirodi i uživanju. Nakon lijepog odmora pakujemo stvari i oko 5h krećemo ka sledećoj destinaciji gdje ćemo provesti noć i sačekati graničnu policiju na ponti u malom mjestu pod nazivom Ckla. Prolazimo pored mnogih ostrva. Prvo je bilo Moračnik sa istoimenim manastirom koji je izgrađen na njemu a ostala se nismo trudili da zapamtimo imenom. Svako je za sebe posebno i krije neku priču. Pogled se otvara na veličanstvene albanske Prokletije i polako se približavamo krajnjoj tački. Izlazimo na pontu, iznosimo kajake i nalazimo ugodno mjesto za podlogu i vreću. Za ovaj dan pređeno 16.25km. Večeramo i javljamo da smo na sigurnom a onda na spavanje, pred nama je dug dan.

14.07.2016.

Nakon noći sa konstantnim vjetrom još ljepše jutro. Granična policija Crne Gore je već tu, čekamo Albansku i onda pokret. Desetak kilometara do Skadra prolazi sporo a onda ulazimo u Bojanu i čini se da prolaze duplo brže. Prelijepi prizori kroz Albaniju, posmatram veličanstven let vodomara, meni najljepše ptice. Stižemo do Crne Gore, tu se sastajemo sa graničnom policijom i nastavljamo niz Bojanu. Na mapi brojimo krivine Bojane i tako se orjentišemo koliko još do mora. Iako uživamo u danu provedenom u veslanju, po malo smeta ukočenost nogu pa tražimo odgovarajuće položaje veslanja koji prkose svim pravilima. I tako, po malo u priči, po malo u prijatnoj tišini ulazimo u desni kanal Bojane i prolazimo pored tada nama jako interesantnih sojenica na Bojani i komentarišemo skoro svaku.Vrijeme 16:30, stigli smo. Ukupno 51 km i prosječna brzina 5.9km/h.

Iznosimo kajake na obalu, bili smo interesantni kamperima iz Podgorice pa objašnjavamo odakle smo stigli. Pratimo prognozu, najavljeno je loše vrijeme. Ne razmišljamo još nastavljamo li dalje, družimo se sa psom Čajom koji ima 13 godina (91 psećih) i odmaramo. Slaven uzima kajak i ide da se poigra sa ne tako malim talasima na Adi Bojani.
 Stiže Putokaz ekipa iz Podgorice i donosi nam sve potrebno. Donosimo odluku da ne nastavjamo dalje, najavljena  kiša i jak vjetar znače da nam talasi ne bi dozvolili bezbjedno putovanje pa našu ekspediciju crnogorskim rijekama i skadarskim jezerom zavšavamo na Adi Bojani. Evo i komaraca, brže bolje palimo vatru i borimo se protiv njih svim silama (autanima, dugim rukavima i nogavicama, vrećama za spavanje) ali oni su ipak bili jači. Slaven i ja, umorni, nesvjesno zaspasmo. Rano ujutru ekipa je otišla u Podgoricu kako bi stigli na posao a mi čekamo da po nas dođe Saša da vratimo kajake u Kotor odakle smo ih iznajmili. Posle 4 dana i uspješno preveslana 144.22 km, putujemo ka Podgorici, kiša nas prati od Kotora sve do Podgorice. Dočekani u Podgorici, zadovoljni i srećni završavamo ovo putovanje.

Pava Savićević

Putokaz želi još jednom da se zahvali Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje ad Podgorica i Old Town Hostelu iz Kotora što su podržali ovu ekspediciju, kao i kampu Grab na ustupljenom dijelu opreme. Takođe veliku zahvalnost dugujemo MUP-u Crne Gore i Siniši Stojoviću koji su se potrudili i dali svu potrebnu logistiku da naša ekipa nesmetano prođe granice na Skadarskom jezeru i Bojani.

Uskoro očekujemo nastavak ekspedicije do tada veliki pozdrav!