Smatra se da su Egipat i Kina postojbina rotkve.
Smatra se da su Egipat i Kina postojbina rotkve.
O gajenju rotkve u drevnom Egiptu govore natpisi na Keopsovoj piramidi. Slika ovog korjenastog ploda sreće se u ruševinama Karnakskog hrama.
Od sjemena rotkve je u Egiptu pripremano biljno ulje široko korišćeno u starom vijeku. Nezavisno od Egipta isto takvo ulje su proizvodili stari Kinezi.
U prazničnim danima posvećenim Apolonu, Grci su kao dar prinosili, po njihovom shvatanju, tri najvažnija korjenasta ploda – rotkve, cvekle i šargarepe.
Karakteristično je da je rotkva obavezno bila zlatna, cvekla – srebrna, a šargarepa – bez sjaja.
Ljekovita svojstva rotkve
Sok rotkve se odavno smatrao ljekovitim, a ljekari ga duže vrijeme koriste za pravilno funkcionisanje crijeva, jačanje kose i protiv kašlja.
U Rusiji su pravili lijek tako što bi izdubili sredinu rotkve, napunili je medom, a zatim kada bi se stvorio slatki sok to bi se davalo bolesniku.
Veoma je efikasna protiv infekcija, a najdelotvornija je kod problema sa jetrom i žuči.
Sok crne rotkve pospješuje lučenje žuči, razlaže kamenčiće i vraća u ravnotežu rad žučne kese .
Crna rotkva se preporučuje i kod plućnih oboljenja i kašlja.
Između bijele i crne rotkve nema mnogo razlike. Obije vrste mogu praviti teškoće sa varenjem, naročito osetljivim osobama, pa ih treba što sitnije narendati i pripremiti pred sam obrok, kako stajanjem ne bi izgubile ljekovite sastojke.
Bijela rotkva je naročito zastupljena u istočnjačkoj kuhinji, a Japanci je još zovu „čistač organizma”, jer oslobađa tijelo viška holesterola i triglicerida, predstavlja aktivan diuretik koji topi pijesak i kamen, pomaže u varenju masnoća, a takođe smiruje bronhitis i podstiče rad žuči.