Astronaut NASA-e Skot Keli proveo je godinu dana u Međunarodnoj svemirskoj stanici u namjeri da se odgovori na pitanje kako dugoročne misije u svemiru utiču na zdravlje astronauta, imajući u vidu planirane letove na Mars.
Astronaut NASA-e Skot Keli proveo je godinu dana u Međunarodnoj svemirskoj stanici u namjeri da se odgovori na pitanje kako dugoročne misije u svemiru utiču na zdravlje astronauta, imajući u vidu planirane letove na Mars.
Da bi rezultati bili što precizniji, Skotov brat blizanac Mark ostao je na Zemlji. Obojica su bila podvrgnuta medicinskim pregledima, kako bi se napravila poređenja bioloških parametara.
Promjena u visini je samo jedna od promjena koju su naučnici uočili. Skot i Mark imaju iste gene, ali vrijeme provedeno u svemiru znatno je uticalo na način na koji su ti geni izraženi.
Prethodno je bilo poznato da boravak u svemiru utiče na kosti i mišiće koje slabe, dok se sadržaj soli u organizmu mijenja, a imunološki sistem slabi, dolazi do poremećaja sna…
Ipak, promjene koje se javljaju usljed dužeg boravka van Zemlje bile su nepoznate, do sada.
Preliminarni rezultati studije pokazali su pravac naučnicima u kom treba da razmišljaju.
Profesor Kristofer Mejson, koji je vodio ovo istraživanje, ističe da se na hiljade gena mijenja, neki čak istog trenutka kad astronaut kroči u svemir. Takođe, čak i nekoliko dana nakon povratka na Zemlju potrebno je da prođe da bi se pojedini geni vratili u normalu.
Rezultati koje je objavila NASA pokazuju da su Kelijevi tjelomjeri, koji se nalaze na krajevima hromozoma, bili izduženi tokom boravka u svemiru.
“To je sasvim suprotno od onoga što smo očekivali”, istakla je radiobiolog sa Univerziteta u Kaliforniji Suzan Bejli.
Kraći tjelomjeri su obično povezani sa starenjem. Naučnici još uvijek istražuju šta bi moglo da bude povezano sa izduživanjem tjelomjera, možda vježbanje i unošenje manje kalorija.
Njegova ekspresija gena promijenila se na više načina.
“Jedna od najuzbudljivijih stvari koje smo mogli da vidimo posmatrajući ekspresiju gena, jeste ta što ona u svemiru izgleda kao eksplozija, poput vatrometa, čim ljudsko tijelo dođe do svemira”, ističe Mejson. Kako iz NASA-e ističu, to bi moglo da ukaže na gene suviše osjetljive na promjenu okruženja čak i kada je riječ o našoj planeti.
Istraživači su uočili i razliku kada je u pitanju bakterija u stomaku. Promjene su vidljive tokom čitave godine provedene u svemiru, a kao rezultat različitih dijeta i okruženja.
Naučnici su riješeni da istraže ono što nazivaju “svemirskim genom”. S obzirom na to da su uočene i promjene u bijelim krvim zrncima u RNK.
“Namjera nam je da ispitamo da li je ‘svemirski gen’ mogao da se aktivira dok je Skot boravio u svemiru.